Poseban je osjećaj vidjeti podvodno bogatstvo Crvenog mora. Stotine vrsta riba, korala, uz nekoliko istorijski bitnih olupina uz burne ljudske prošlosti. To možete doživjeti samo ako se aktivno uključite u ronilačke aktivnosti. Ako nemate tu mogućnost, ovom reportažom pokušam dočarati sedam dana ronjenja u Crvenom moru.
Da mi je neko preporučio ronjenje prije 15-20 godina vjerovatno bih se malo zainteresovao kako bih zadovoljio znatiželju. Ostalo bi na tome. No, kada me rođak, sa kojim sam se oduvijek želio družiti kao osnovac, pozove na druženje na bazenu, sa nekim ronilačkim klubom, nisam se puno dvoumio. Kratko, došao na bazen, upisao se u Ronilački klub Bosna, završio par kurseva za CMAS kategorije, kao i kurs za NITROX i ronio po Jadranu, Atlantiku, Sredozemnom i Egejskom moru.
Tako prođe 10-tak godina ronjenja sa dragim i manje dragim ljudima po raznim destinacijama ali kad se spomene Crveno more, uglavnom izmami osmjeh. Tko je ronio tamo, opisuje kao jedinstveno iskustvo. Svi ostali zaroni postaju manje bitni. Na jednom zaronu sam upoznao oca i sina iz Njemačke koji su naučili i prve zarone imali na Velikom koralnom grebenu u Australiji. Kažu nakon mnogo godina ronjenja da je to „loš“ početak. Sve nakon toga je nekako lošije. Moj prvi zaron, osim spomenutog bazena i čišćenja istog, je bio kod Neuma. Ne da nisam vidio neki oblik morskog života nego sam jedva vidio i instruktora kad sam polagao za početničku kategoriju. Kao da imate časove vožnje i polaganje vozačkog u tunelu bez svjetala. Kao početnik ne razmišljate baš o kupovini podvodne lampe. Tako da mi je svaki kasniji zaron sve bolji i uzbudljiviji. Svaka nova vrsta ribe je bila veći doživljaj. Samo da napomenem da je rođak odustao od ronjenja nedugo nakon tog druženja na bazenu. No zahvalan sam mu što me je „ubacio u vodu.“
Sarajevo – Istanbul – Sharm El-Sheikh
Sve gore navedeno mi je prošlo kroz glavu dok sam čekao ekipu ronilaca na Sarajevskom Aerodromu. Destinacija je Sharm El-Sheikh i Crveno more. Plan je 7 dana na brodu uz svakodnevno ronjenje. Konačno da doživim i to Crveno more, koralne grebene, olupine i bogatstvo živog svijeta. Ekipa je mala, ali odabrana. Dvadesetak osoba koje su spremne provesti 7 dana na istom brodu. Organizatori su Dada i Hrvoje Gavrančić sa svojom turističkom agencijom Vagabundo iz Sarajeva. Ekipa se okuplja iz raznih krajeva. Većina je iz Bosne i Hercegovine. Dio iz Srbije, SAD i Kanade, se pridružio u Istanbulu gdje smo proveli par sati čekajući nastavak leta. Organizacija uhodana i bez problema. Samo smo se malo više zadržali nakon što smo sletjeli da kupimo 4G SIM kartice jer smo navikli na pristup Internetu.
Posada broda VIP One nas je dočekala i prevezla od aerodroma do broda. Ukrcali se, smjestili se u kabine i dugo očekivana avantura može da počne. Brod sa posadom pruža sve neophodne usluge kao u malom hotelu. Tri obroka dnevno sa užinom i sa kafom i sokovima je više nego dovoljno da dobijete koji kilogram viška. U potpalublju su sobe gdje samo prespavamo. Centralna paluba je mjesto gdje se okupljamo uz kafu, tokom sva tri obroka, i za jutarnje sastanke gdje planiramo raspored zarona i upoznajemo se sa destinacijama. Gornji dio palube je za odmaranje. Tu su ugodne stolice i mjesta za izležavanje. Pored je naravno šank kojeg okupiramo tokom noćnih okupljanja. Alkohol se naplaćuje tako da smo sami donijeli svoje omiljene „vatrene vode“. Svašta se miješalo tokom noćnih zabava koje ne traju dugo. Ipak ronjenje umori, a san je neophodan.
Posadu čine mladi mladi Egipćani koji sve čine da vam ugode kao gostu. Prave nam hranu, spremaju opremu i pripremaju boce prije i poslije zarona. Pored njih smo se svi osjećali kao veoma važne osobe (VIP) svih sedam dana. Nisam štedio na bakšišu za posadu. Tu si i dva vodiča. Jedan Egipćanin i drugi Britanac koji nas vode kroz sve zarone. Znaju puno o lokacijama na kojim ronimo, tako da je interesantno biti na jutarnjim sastancima gdje saznate razne detalje o ronilačkim destinacijama, anegdotama i živom svijetu koji vas očekuje kad zaronite.
Život na brodu i ronjenje – VIP One
Život i odmor na brodu je poseban. Ta odvojenost od kopna i ograničenost kretanja tjera na opuštanje. Radijus kretanja je ograničen na palubu broda uz pogled na plavo-zeleno Crveno more i plavo nebo. Smatra se da je ime mora nastalo povremenim prekomjernim brojem umirućih algi – cijanobakterija, zvanim trichodesmium erythraeum, koji oboje plavo-zelenu vodu u crvenkasto smeđu boju. Boja ne bude intenzivna ali varira u oblastima. Primjer kada jedan specifičan događaj odredi ime moru. Crveno more je najslanije od svih mora i nema niti jednu slatkovodnu rijeku koja se ulijeva u njega. Možda sve ove činjenice doprinose da je Crveno more jedna od najboljih destinacija za ronioce.
Prvi zaroni su u blizini plaže „Faraana Reef“ gdje uživamo u bogatstvu i raznolikosti života oko koralnih grebena. Osjećaj je jedinstven. Kao u akvariju. Privilegija je barem na kratko biti dio podvodnog svijeta kojem po prirodnim zakonima ne pripadate. Temperatura vode je oko 27 stepeni tako da se može roniti i kratkom ronilačkom odijelu. Odlučujem se za ronjenje sa NITROX mješavinom koja dozvoljava duži boravak pod vodom na ciljanim dubinama oko 20 metara. Ronioci sa zrakom moraju više paziti na dekompresiju, a i kraći je period na maksimalnoj dubini.
Da se vratimo pod vodu. Teško je opisati osjećaj kada se nalazite okruženi šarenilom korala koji se stvaraju desetljećima i stoljećima, ribljim vrstama koje sam do tada viđao samo na fotografijama i dokumentarcima. Toliko vas preuzme ta okolina da izgubite osjećaj za vrijeme a i često zaboravite da ste ipak dio grupe. Sigurnost je važna a dostupnost formacija i para je bitan segment sigurnosti ronjenja. Kad je sve na mjestu onda možete uživati u formacijama korala, jatima malih riba kao i pojedinačnim primjercima zadnjih u lancu ishrane.
Dan na brodu uz četiri zarona i tri obroka dnevno prođe relativno brzo. Ujutro je po planu prvi jutarnju zaron, oko 8 sati. Nakon toga je doručak, koji je nakon sata razgledanja čuda podmorja mnogo ukusniji nego inače. Sadržaj jelovnika pada u drugi plan dok se prepričavaju lična iskustva. Nakon doručka obično ide kafa na gornjem dijelu palube. Uživanje u pogledu, a neko još iskoristi za dodatak jutarnjem snu. Odmor prođe relativno brzo i već je vrijeme za drugi zaron. Organizacija u grupe i skakanje u vodu sa pripremljenom opremom. Nakon drugog zarona slična procedura uz ručak. Anegdote i ko je i šta zanimljivo vidio. Počinjem koristiti i enciklopediju kako bih klasificirao ono što vidom pod vodom. Pronađem ribu i naučim naziv i vrstu kojoj pripada. Nakon popodnevnog odmora na redu je popodnevni zaron. Ako brod nije promjenio lokaciju, organizujemo grupe i zarone tako da uvijek vidimo različite podvodne terene. Nakon zarona ide večera i onda kao šlag na tortu, noćni zaron. Noćni zaroni su imali posebnu draž, kombinacija znatiželje i straha šta se sve može susresti u dubinama gdje samo vidite u pravcu kojem osvijetlite.. Teren baš ne vidite i ključna je podvodna lampa. Bez nje ste u crnilu ili se uzdate u najbližeg ronioca koji ima lampu.
Ovo je kratak opis jednog dana. Za sjediti onako baš i nemate vremena. Ako želite možete odustati od jednog zarona pa imati dužu pauzu ali meni bude krivo jer je ovdje svaki zaron potencijalno nova i drugačija avantura. Propuštanje iste radi ležanja dva sata više i nije baš najdraža odluka. Uradio par puta i zaključio da ne vrijedi. Prilike za ležanje su puno češće u ljudskom životu.
Pokušao sam dočarati i osjećaj sa nekoliko fotografija različitih vrsta sa kojima sam se susreo. Tu su i video materijali noćnih zarona. Posebno je uzbudljivo bilo plivati i družiti se delfinima koji su bili raspoloženi izdvojiti 15-tak minuta u jednoj uvali gdje se navodno okupljaju svakog dana oko 17 sati!
Moram spomenuti i kornjače koje se nam bile posebno drage. Jednu je kolega Predrag spasio od potencijalnog zapetljavanja u kanap, dok za jednu znamo gdje joj je spavaća soba.
Istražili smo i nekoliko olupina među kojima je najpoznatija SS Thistlegorm, potopljeni teretni brod u Drugom svjetskom ratu od strane njemačke avijacije. U olupini su još vidljivi ostaci motora, kao i čizama neobično velikog broja. Provlačenje kroz istoriju je prilično uzbudljivo kao i simbioza živog svijeta koje je našlo novo stanište u ovoj olupini. Jedna kornjača je tu pronašla svoj dom. Hrani se algama nakupljenim na olupini i mirno spava tokom noći u jednom od mnogih skrovitih udubljenja.
Nakon oko 20 zarona pripremamo stvari i izlazimo sa broda u Sharm El-Sheikh. Poznatoj turističkoj destinaciji nedostaju upravo turisti. Jako mali broj je u gradu i nesrazmjerno je velikim smještajnim kapacitetima koji se vide. Međutim ronioci probijaju led i većina turista su upravo oni. Organizovali smo se i proveli nekoliko sati po lokalnim suvenirnicama i restoranima. Imali smo vremena za opuštanje na lokalnoj pješčanoj plaži. Vrijeme je za pakovanje kofera i brojnih utisaka. Uveče smo na letu za Istanbul gdje se rastajemo od ekipe koja nastavlja za Kanadu i SAD. Mi se vraćamo u Sarajevo puni novih iskustava i doživljaja od kojih će mnogi ostati zavijek u sjećanju.
Vraćam se pun novih utisaka, poznanstava i znanja. Odlično uloženih sedam dana vremena.
