Kako će period izolacije uticati na neophodnost ureda za rad, (bes)korisne sastanke, obrazovanje, kodeks oblačenja i rukovanje? Hoće li biti sve isto, a samo njega nema?
Nakon par mjeseci izolacije i pravila socijalnog distanciranja, razna društva i države počele su uvoditi planove za ublažavanje ograničenja koja se odnose na COVID-19. Smjernice idu prema ponovnom otvaranju, ali u fazama.
Nakon što mnoge firme dobiju priliku da se ponovo aktiviraju, uspostave radno vrijeme i način poslovanja, mnogi misle da način rada neće biti isto.
Hoće li više ljudi raditi od kuće, iz parka ili kafane?
Najveća prepreka s kojom su se suočile firme i pojedinci tokom izolacije bile su ili tehnološke barijere, koje smo, neki brže, neki sporije, prevladali, ili prepreke u načinu razmišljanja gdje odgovorni vjeruju da ljudi moraju biti na istom mjestu da bi bili produktivni.
Tehnologija je za neke nepremostiva kada su normalne okolnosti. Sada, kada su svi morali biti izolovani možda se ipak može izdvojiti par sati i naučiti koristiti alati za kolaboraciju i video konferencije. Iz ličnog iskustva, početak je bio hektičan za mnoge. Mnoge firme, obrazovne institucije i pojedinci su dosta vremena izgubili tražeći odgovore za koje su ranije koristili nekoga iz IT službe. Koje alate i tehnologije odabrati? Kako ih efikasno koristiti? Koje alate koristiti za rad u grupi a koje za komunikaciju sa klijentima? Sigurnost? Sve su to bila pitanja na koje se odgovor tražio u hodu. Neki još istražuju i traže odgovore.
Što se tiče zadnjeg, vidjet ćemo kako se neki vraćaju na početne vrijednosti i gdje će biti zajedno u uredu sa ostalima. Neki će jedva dočekati, jer samo tako misle da dobro funkcionišu ili jednostavno ne mogu podnijeti duži boravak sa porodicom, jer su navikli da negdje rade. Sjetimo se scena iz filmova kada obično muškarac dobije otkaz, ali i dalje uredno ide “na posao” koji je van kuće. Interesantnije će stoga biti vidjeti kako će reagovati mnoge firme i odgovorne osobe koje će se pitati zašto plaćaju za uredski prostor kad se može raditi i na daljinu. Mnogi uveliko osmišljavaju efikasnije planove za rad sa uposlenicima koji su u svom stanu ili kući. Možda bude i prilika za preusmjeravanje novca za troškove kancelarija na eventualno povećanje primanja i drugih beneficija uposlenih, kao što su zdravstvena zaštita, fitness članarina, edukacija i sl.
Iz ličnog iskustva radio sam na istim poslovima i sa istim krajnjim proizvodima i u kancelariji i na daljinu. Kvalitet razultata najviše ovisi od same motivacije i posvećenosti zaposlenog, a manje od toga kako izgleda kancelarija ili od toga kakva je atmosfera na poslu. Vjerovatno ima i drugih iskustava.
Generalno, poslovna zajednica će vjerovatno prihvatljivije gledati na rad od kuće i naučiti nove metoda rada što može pozitivno uticati na produktivnost a i na smanjenje troškova.
Druženje, prijatelji i ZOOM zabave
Zbog okolnosti mnogi komuniciraju sa porodicom i prijateljima putem video poziva i raznih aplikacija za razmjenu poruka. U mom slučaju, pošto ne živimo u istom gradu, još prije nekoliko godina sam obučio roditelje da koriste Skype. Ta obuka još traje. Trenutno je frekventnija komunikacija, a i teme su ozbiljnije i prilagođene okolnostima. Veliki je izazov putem video poziva uvjeriti roditelje da poštuju preporuke izolacije, zanemare svoje navike i ostanu kući. O gomili lažnih informacija i pokušaja online prevara na koje mogu naići stariji i manje iskusni korisnici neću niti gubiti vrijeme. To bi bila posebna tema.
Trenutna praksa komuniciranja sa prijateljima i porodicom može ostaviti traga i nakon pandemije. Mnogi će naučiti kako da koriste razne aplikacije za komunikaciju, a prije su tražili izgovore.
Dernečenje putem ZOOM, Talky, Google meet, Skype je sada postala ozbiljna osnova za društva koja su fizički odvojena. Nekoliko puta smo se organizovali sa prijateljima iz St. Luisa, kao i širom familijom iz Zagreba i Sarajeva u jedan ZOOM dernek koji je trajao više od sata. Nije lose i za psihičko zdravlje da se vidite sa prijateljima i porodicom. Digli smo to na viši nivo pa sam spojio ZOOM na TV tako da je izgledalo kao da sjedimo zajedno u društvu uz pivo ili kafu.
Šta je sa sastancima? Hoćemo li napokon imati manje sastanaka?
Vjerovatno vam je poznat osjećaj gdje nakon jednosatnog sastanka zaključite da ste sve konkretno i bitno mogli riješiti i putem par email poruka? Mnogi ljudi jednostavno vole sastanke i direktni kontakt sa ljudima. Jel to daje rezultate ili ne, to je manje bitno.
Iskusili smo da videopozivi mogu zamijeniti gotovo sve male, interne organizacione sastanke, a lideri koji ne znaju kako se pripremiti i efikasno upravljati sastancima i dalje će imate problema da efikasno iskoriste vrijeme. To na žalost znači da će za mnoge i dalje biti normalno da imaju 60-minutne i duže sastanke gdje se dosta govori o trivijalnim temama. Oni koji su naučili da koriste ZOOM i slične alate i pri tome su fokusirani na rezultate će završiti za 15 minuta. Kada sam počeo koristiti besplatnu verziju ZOOM-a tokom 2016. godine video sastanak je bio ograničen na 45 minuta. To ograničenje sam koristio kao okvir koji je pozitivno uticao na efikasnost i strukturu sastanaka kako bi sve neophodno završili tokom 45 minuta. Vjerovatno nesvjesno, ali ZOOM je poboljšao produktivnost sastanaka mnogih manjih firmi i obrazovnih institucija.
Postoji anegdota da CEO i osnivač ZOOM-a fizički prisustvuje do 10 sastanaka godišnje, dok sve ostale kontakte, sastanke i konferencije obavlja putem svog proizvoda. Uštede su milionske na godišnjem nivou, a bez uticaja na rezultate rada.
Obrazovanje na daljinu
Ova 2020. godina će vjerovatno biti prekretnica u prihvatanju online obrazovanja kao norme, a ne kao manje vrijedan način sticanja znanja ili na što neki gledaju kao na “večernju školu”. Moj sin koji ima 9 godina je u toku nekoliko sedmica stekao znanje da koristi E-mail, Google Meet, SeeSaw, Google docs, Talky i gomilu drugih aplikacija za učenje raznih oblasti. Tu je i virtualna realnost gdje se uči o istraživanju podmorja, svemira i raznih prirodnih staništa. A sve iz stolice. Definitivno će ovih nekoliko sedmica ostaviti veliki trag na način i sistem obrazovanja. Nastavnici i učenici su se konačno puno više zbližili putem novih tehnologija bez obzira gdje se nalaze. Ovu situaciju možemo iskoristiti da unaprijedimo način obrazovanja korištenjem novih tehnologija i znanja koja su dostupna u digitalnoj formi.
Dugogodišnje navike i iskustvo je u ovom slučaju otežavajuća okolnost. Naime, nastavnici moraju prihvatiti činjenicu da prilikom sastavljanja pitanja i testova omoguće učenicima da istražuju i uče. Da učenike pripremaju za život gdje će obrazovanje biti konstantno prisutno, a ne samo tokom nekoliko godina odrastanja.
Da li je ovo kraj rukovanja?
„Iskreno, ne mislim da bismo se ikada više trebali rukovati. Ne samo da bi time spriječili COVID-19 virusnu pandemiju već bi dramatično umanjili i slučajeve gripe”, izjavio je dr. Anthony Fauci, direktor Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti SAD-a za Wall Street Journal.
Vjerovatno je pozdrav stiskom ruke mnogima biti upitan nakon pandemije u 2020. Godini. Možda će se vratiti ali trebat će vremena. Previše je taj čin duboko ugrađen u mnoge kulture i ponašanje kao način da se fizički povežemo jedni s drugima. Nakon što se smanje prijetnje zaraze od pandemije, mnogi će ljudi ponovo prihvatiti stisak ruke, ali morat će više poštivati volju onih koji se ne žele rukovati i još uvijek nose sredstva za dezinfekciju ruku. A bude i novih načina pozdrava iz drugih kultura, kao recimo japanske.
Kodeks oblačenja? Gore košulja i kravata, dole piđama i papuče?
Mnoge ankete i istraživanja prije pandemije su pokazala da je ležernija odjeća već postala prihvatljivija na radnom mjestu u protekloj deceniji. Sumnjamo da će odlazak u pidžamama i trenerkama nazad do ureda biti praksa ali ovaj period će ostaviti traga i možda uticati na još jači trend opuštenijeg i ultra-casual stila oblačenja. Tu su i maske za lice koje su postale poseban modni detalj i proizvod.Koliko će dugo biti prisutne u poslovnom oblačenju ostaje da se vidi.
Digitalizacija na steroidima
Trend rapidne digitalizacije u doba pandemije predstavlja problem za one koji teže prihvaćaju promjene i činjenicu da moraju učiti čitav život nešto novo. Mladi komuniciraju sa raznim aplikacijama jer se lakše prilagode uvjetima i bogatstvu komunikacije u raznim formatima, slanjem raznih video ili ilustracija i za uvezivanjem sa vršnjacima koji trenutno nisu i njihovoj blizini. Roditeljima je izazov da uspostave kontrolu nad tehnologijama o kojima njihova djeca znaju više i uče brže. To nije bio slučaj prije. Iskustvo je bila osnova “snaga” roditelja. Sad se ta poluga gubi i moraju učiti. Srećom postoje alati i aplikacije za roditelje da to sve kontrolišu.
Nadamo se da će i političari početi učiti koristiti tehnologije i zaposliti one koju znaju iste efikasno implementirati u javni sector kako bi isti bio efikasniji. Teško je, a i smiješno, mladima gledati kako se po bh. medijima raspravljaju o tome može li se glasati na daljinu, prijavit porez i sl. dok u isto vrijeme možete kupiti namirnice ili dobiti savjet doktora dok sjedite u svojoj fotelji.
Dženan Buzadžić
