Mnogi stručnjaci, a i oni manje stručni, se slažu da bi povratak na normalno funkcionisanje državnih i svjetskih ekonomija bilo drastično ubrzano pronalaskom vakcine protiv COVID-19 virusa koji je uzrok pandemije. Uposlenim u mnogim industrijama bi olakšao poslovanje, a mnogima i povratak na posao. Vozačima kamiona koji prevoze hranu i robu široke potrošnje bi ubrzao procedure prelaska granice i generalno zdravstvenu sigurnost. Turizam i prevoz putnika bi se mogao nadati bržem povratku u normalno poslovanje. Organizatori velikih okupljanja, kao što su koncerti i konferencije, bi se mogli brže vratiti na novi-stari način poslovanja.
Međutim, vakcine nisu brzo, niti jednostavno rješenje. Stručnjaci iz farmaceutske industrije kažu da je pronalazak i razvoj mnogo manji problem od masovne proizvodnje i brze vakcinacije velikih dijelova ljudske populacije. Stoga u nastavku pišemo o imunizaciji, kako se razvijala, navesti par primjera, kao i ekonomske aspekte.
Šta je to imunizacija i kako su nastale vakcine?
Imunizacija je proces kojim se kod osobe stvara imunost ili otpornost na zaraznu bolest, obično primjenom vakcine. Vakcine potiču imunološki sustav tijela da zaštiti osobu od naknadne infekcije ili bolesti. Nekoliko je primjera u istoriji gdje su ljudi koristili principe imunizacije da se zaštite od potencijalno opasnih bolesti. Zabilježeno je da su još budistički monasi pili zmijski otrov da bi eventualno postali imuni na ugriz zmija.
Sama naziv vakcina potiče od virusa Vaccinia koji je uzrok kravljih ospica. To je infektivna bolest koju prenosi zoonotski virus, što znači da se može prenositi između vrsta, kao sa životinje na čovjeka. Stručnjaci smatraju da i COVID-19 spada u zoonotske viruse. U 18. vijeku prenos kravljih ospica prvo je primijećen kod djevojaka koje su radile na farmi sa kravama i dodirnule su vime zaražene krave. Zbog toga su razvile pustule na rukama. Kravlja ospica je slična, ali mnogo blaža od vrlo zarazne i često smrtonosne bolesti malih boginja. Upravo ova sličnost i opažanje da su farmeri kravljeg mlijeka imuni na male boginje potakli istraživanje i kreiranje prve vakcine tj, lijeka koji utiče na imunološki sistem da se efikasnije bori protiv zaraze.
Vakcinacija je mnoge bolesti iskorijenila
Nakon što je 1798. razvijena je prva vakcina ili cjepivo protiv malih boginja tokom 18. i 19. vijeka, sistematskom masovnom imunizacijom uspješno je razultiralo njenim globalnim iskorjenjivanjem 1979. godine kada je i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila tu dobru vijest. Male i mnogo opasnije velike boginje (virus variola) su iskorijenjene i vakcinacije su obustavljene. Pošto je domaćin virusa variole jedino čovjek, danas se nalazi samo u laboratorijima. Samo u prošlom 20. vijeku od posljedica malih i velikih boginja procjenjuje se da je umrlo oko 300 milijuna ljudi. Prije nego što je razvijena vakcina i moderni lijekovi, variola je bila daleko ubojitija i imala je bitan uticaj i na istoriju.
Drugi primjer je Polio. To je zarazna bolest, od koje pretežno obole djeca. Bolest može dovesti do trajne paralize različitih dijelova tijela, a može prouzrokovati i smrt otkazivanjem disajnih mišića. Ne postoji lijek za navedene simptome, ali 1950-ih su razvijene učinkovite vakcine i od tada se koriste širom svijeta. To je omogućilo mnogim zemljama da potpuno eliminišu bolest do 1970. godine. No, u nekim dijelovima svijeta bolest nastavila širiti pa se procjenjuje da je 1980-ih globalni broj paralitičnih slučajeva bio preko 350.000 godišnje, a bolest je i dalje bila rasprostranjena u 125 država. Kao odgovor pokrenuta je kampanja 1988. godine za borbu protiv širenja virusa globalnom vakcinacijom. Od tada je drastično smanjen broj oboljelih i do 2016. broj paralitičnih slučajeva smanjen je za 99,99% na samo 42 slučaja u čitavom svijetu. Ovdje se uvijek ažuriraju najnoviji podaci o broju slučajeva u svijetu. Od 2017. godine virus je prisutan u samo tri države na svijetu – Afganistanu, Pakistanu i Nigeriji. Nadamo se da će bolest uskoro iskorijeniti na globalnoj razini.
Možemo zaključiti da je imunizacija dokazano sredstvo za kontrolu i uklanjanje zaraznih bolesti opasnih po život. Riječ je o jednoj od najisplativijih zdravstvenih investicija tj. odnos ulaganja i krajnjeg efekta. Prednosti imunizacije su i relativna velika dostupnost. Vakcinacije su relativno lako izvodive i u teže dostupnim teritorijama kao u i najranjivijim populacijama. Generalno, može se efikasno implementirati i putem terenskih aktivnosti, a ne zahtijeva i značajne promjene načina života. Eventualne epidemije velikih boginja ili polija i u sadašnje vrijeme bi mnoge bogate države dovele do ogromnih problema, kako u zdravstvu, tako i u ekonomskim razvoju.
Ekonomija vakcina: Koliko je proizvodnja vakcina imuna na zakone tržišta?
U velikoj većini slučajeva, u ekonomiji, važi da sve što se proizvodi u velikim serijama sa pretpostavkom da će upotrebiti samo jednom ili nekoliko puta u životu na daje baš velike razloge firmama da to proizvode jer je profitna marža niska. Mnogo je profitabilnije proizvoditi lijekove koji se moraju uzimati često i redovno. U stvari, vakcine su bile toliko neisplative da su ih neke kompanije potpuno prestale proizvoditi. Recimo, 1967. godine bilo je 26 proizvođača vakcina. Taj se broj smanjio na 17 do 1980. godine. Prije deset godina, financijski poticaji za proizvodnju vakcina bili su toliko niski da je postojala sve veća zabrinutost da farmaceutske kompanije napuštaju posao radi prodaje isplativijih lijekova. Na primjer farmaceutska kompanija Wyeth (koju je kupio Pfizer) je prestala proizvoditi vakcine protiv gripa jer su marže bile veoma niske.
Proizvodnja vakcina je dodatno izazovan posao jer je prisutan veliki uplov države i javnih zdravstvenih službi, što je i normalno. Javne agencije često kupuju vakcine po određenim cijenama što je na tržištu manje prihvatljiva pojava. Tu su i relativno visoki troškovi i dugo vrijeme razvoja i proizvodnje. Kombinacija navedenih pojava uz relativno niske tržišne cijene i strogu regulaciju često je rezultiralo i povremenoj nestašici određenih vakcina.
Tržište vakcina postalo profitabilnije u zadnjih dvadesetak godina. Proizvodnjom vakcina protiv Hepatitisa B, raznih bakterijskih infekcija, kao i virusa humanog papilloma (HPV), farmaceutska industrija je počela gledati pozitivnije na proizvodnju istih. Prema jednoj procjeni, globalno tržište vakcina sada iznosi oko 24 milijarde dolara. Možda izgleda velika brojka ali to je tek manje od 3% prometa samo USA farmaceutske industrije. I dalje posao sa vakcinama predstavlja manjinski udio u ukupnom prometu farmaceutskih divova.
Na primjer, Merck (SAD) je jedina kompanija koja ima licencu za plasman vakcina protiv ospica u SAD. U izvještaju o zaradi tokom 2014. godine naveli su da prodaja ProdQuad-a (vakcina protiv ospica, zaušnjaka, rubeole), MMR II (za ospice, zauške, rubeole) i Varivax-a (vakcina protiv kozica) zajedno iznosila 1,4 milijarde USD, što je mali dio od ukupnih 42,2 milijarde USD prihoda kompanije. Njihovo najprodavanija vakcina je Gardasil (HPV) koja čini 1,7% ukupne prodaje.
Iako predstavlja relativno mali udio u ukupnom prometu farmaceutskih kompanije, proizvodnja vakcina je profitabilan posao. Kako smo naveli na početku, mala marža je jedan od uzroka u malom udjelu u prometu, ali je teško saznati kolika je tačno. Kompanije teško daju u javnost te informacije tako da se pretpostavlja da se marža kreće od 10 do maksimalno 40%. Postoje razni pritisci da se cijena pojedinih vakcina snizi, što dodatno utiče na tržište jer bi mnogi proizvođači mogli napustiti proizvodnju ako se marža spusti na previse nizak nivo.
Balans na tržištu je bitan, a proizvodnja vakcina je prilično specifična tako da je teško doći do tog balansa gdje bi svi učesnici bili manje-više zadovoljni. Ova činjenica je posebno aktuelna u današnje vrijeme pandemije uzrokovane COVID-19 virusom.
Globalna pandemija, međunarodna farmaceutska industrija i nacionalni interesi
Virus COVID-19 se širi brzo i samo ga fizička odvojenost i izolacija usporava. Proizvodnja djelotvorne vakcine za sada jedino može omogućiti povratak na način života i rad ana kakav smo navikli do početka 2020. godine. Pošto je globalno raširen i postoje velike farmaceutske firme koje djeluju u različitim dijelovima svijeta is toga mogu uspješno iskoristiti sve pogodnosti globalnog tržište bilo bi logično očekivati da se kompanije udruže barem u ovom slučaju. Dva i više naučnika su pametnija od jednog. Tako i dvije i više kompanije mogu brže i učinkovitije koristiti sredstva za razvoj vakcine. Ali logika je često drugačija od stvarnosti.
Mnoge vlade, posebno one bogatije i koje žele da se takvim i predstave, vrše pritisak na farmaceutske kompanije da razvoj i proizvodnju vakcine ograniče samo na svoju državu ili naciju. Tako je recimo Izvršni direktor Instituta za serum u Indiji, najvećeg svjetskog proizvođača doziranih vakcina, rekao da bi većina vakcina “morala ostati i Indiji prije nego što ode u inostranstvo.” Drugi primjer je AstraZeneca, koja je navela u planovima da će zbog ulaganja u Velikoj Britaniji od 79 milijuna USD prvih 30 milijuna doza vakcina koje razvije sa Univerzitetom u Oxfordu biti dodijeljeno UK. Onda su SAD založile čak 1,2 milijarde USD kompaniji kako bi dobili najmanje 300 milijuna doza, s tim da će prva biti isporučena već u oktobru. Zalaganje firme AstraZeneca je dio Trumpovog plana za osiguravanje vakcine za Amerikance što je prije moguće. Bitno je početi prije novembra, kad su izbori.
Ima i drugačijih primjera saradnje. Tako su se recimo mnoge Europske države, međunarodne institucije, Fondacija Bill and Melinda Gates i Wellcome Trust obvezali da prikupe više od 8 milijardi USD kako bi finansirali zajednički pristup alatima za borbu protiv Covid-19 (ACT). Cilj je brzo uvođenje novih zdravstvenih tehnika i tehnologija povezanih sa Covid-19. Ipak Sjedinjene Države, Rusija i Indija odlučile su da ne učestvuju u ovoj inicijativi.
Uz nadu da će se pronaći efikasan način da se COVID-19 zaustavi, ostaje da se vidi kakav će ožiljak ostaviti ova pandemija na međudržavne odnose, tržišta i na pojedinačne ljudske sudbine.