Bilo bi cool da dok ronite, šaljete poruke, video i foto materijale na WhatsApp ili Viber svojim prijateljima. Instagram profili ronilaca bi bili puno bogatiji. Naučnici koji se bave morskim životom bi dobili nove mogućnosti za istraživanje.
Procjena je da će do kraja 2020. godine skoro 5 milijardi ljudi na svijetu koristi Internet. I ta brojka raste konstantno zbog mnogostrukih benefita koje Internet pruža. Od informacija, zabave, obrazovanja, do zaposlenja, poslovanja i naučnih istraživanja. Države u razvoju se trude dostići neki prosjek oko 80 korisnika na 100 stanovnika koliko ima aktivnih korisnika u razvijenim državama. U isto vrijeme akademska i poslovna zajednica rade kako bi omogućila pristup Internetu i u manje popularnim okruženjima. SpaceX je pokrenuo Starlink kako bi omogućio pristup internetu u zabačenim mjestima i tamo gdje to još nije moguće ili je skupo.
Kako da ronite i šaljete poruke na WhatsApp i ažurirate Instagram sa selfijem sa kornjačom?
Kada nekoga kao mene ko radi putem interneta ostavite bez opcije pristupa toj mreži, u početku osjećam nelagodu. Treba neko vrijeme da se naviknem na život bez konekcije. Kasnije tvrdim da je to najbolji odmor od posla, nebitnih informacija i trivijalnih stvari. Meni lično je najbolji odmor ronilački kamp. Ronjenje kao aktivnost traži par osnovnih stvari među kojima su najbitniji prisebnost i fokus na osnovne životne potrebe tj. disanje. Kad je fokus svedena na te osnovne stvari onda je odmor zagarantovan. E, izgleda da mi taj moj savršen odmor „ugrožava“ rad naučnika koji žele istraživati život i aktivnosti pod vodom uz trenutan pristup Internetu.
Iskreno, kao dugogodišnjeg ronioca koji sa sobom nosi relativno puno specijalne opreme je zanimalo, a i čudilo kako nije do sada napravljeno rješenje za pristup internetu tokom zarona. Iako postoje sve napredniji ronilački kompjuteri koji mjere svaki segment zarona, vrijeme za analitiku dobijemo tek nakon zarona kada sve podatke prenesemo na laptop i na miru sve analiziramo. Postoje čak i bežične veze između kompjutera na ruci i mjerača pritiska tj. količine zraka u boci na leđima ronioca. Zamislite sad zaron se analizira u realnom vremenu i ronilac dobiva trenutne podatke na koju dubini je optimalno ostati i koliko vremena, imajući u vidu prošle zarone i budući let avionom. Bez potrebe za izronom. Da ine govorimo o mogućnosti analize velikih količina podataka koji bi bili pohranjeni u nekom „oblaku.“ Bez sumnje bi i aplikacije za ronioce bile kvalitetnije ako bi bile spojene na Internet. Mnogi sigurnosni aspekti ronjenja bi bili unapređeni. Članovi tima bi mogli u realnom vremenu pratiti zdravstveno stanje ronioca i eventualno brže reagovati u slučaju potrebe. Preciznije bi bilo i lociranja ronilaca. A bilo bi i interesantnije na 20m dubine posmatrati razna živa stvorenja, slikati i objavljivati na svoj Instagram profil. No, to i nije tako jednostavno omogućiti.
Šta kvalitetnije prenosi podatke pod vodom, kabl, radio talasi, svjetlo ili zvuk?
Naime Wi-Fi talasi ne rade pod vodom. Problem je što signal vrlo brzo slabi čak i u maloj količini vode. Kad postavite neku Wi-Fi foto kameru ili mobitel već na metar dubine pod vodom, signal je toliko slab da je neupotrebljiv. Znamo u zadnje vrijeme izolacije i rada od kuće kako nam Wi-Fi i nije baš najbolja opcija za video konferencije. Mnoge kamere koje imaju ugrađen Wi-Fi kao popularne GoPro nisu upotrebljive pod vodom. Tačnije možete snimati i fotografisati ali internetu tek pristupite na površini.
No neki tehnički znalci su se dosjetili da Wi-Fi signal prenesu kablom od mobitela do recimo GoPro kamere pod vodom. Može biti privremeno rješenje za neke plitke zarone do nekih 5-10 metara gdje imate osobu koja vas prati na površini. U svakom slučaju ako nekoga zanima kako to napraviti ovdje je video:
Evidentno je da je Internet nezamjenjiv komunikacijski alat, koji povezuje desetine milijardi uređaja i oko 4 milijarde ljudi širom svijeta, a ipak se borimo da se povezujemo pod vodom. Ljudi iz akademskih krugova i industrije žele detaljno nadgledati i istraživati podvodna okruženja i stoga bi bežični internet pod morem omogućio roniocima da razgovaraju bez ručnih signala i na površinu šalju žive podatke, a i da koriste podatke na dubinama koji bi im pomogli da u raznim istraživanjima.
Podvodna komunikacija moguća je radio, zvučnim i vidljivim svjetlosnim signalima. Međutim, radio kako smo naveli može prenositi podatke samo na kratke udaljenosti, dok zvučni signali podržavaju velike udaljenosti, ali s vrlo ograničenom brzinom prijenosa. Vidljiva svjetlost može putovati daleko i nositi puno podataka, ali uske zrake svjetla zahtijevaju jasnu liniju vida između predajnika i prijemnika. Posebno je to izazov u vodi.
Šta je to Aqua-Fi?
Ali šta ako se koristi kombinacija Wi-Fi radio signala, usmjerenih laserskih i LED svjetlosnih signala? Zvuči komplikovano, ali u početku svake primjene naučnih dostignuća to i jeste slučaj. Kasnije se u praksi i široj upotrebi rješenja optimiziraju i postaju upotrebljivija.
Basem Shihada, sa Univerziteta kralja Abdullaha za nauku i tehnologiju, i njegov tim izgradili su podvodni bežični sistem, Aqua-Fi, koji podržava internetske usluge, poput slanja multimedijalnih poruka pomoću LED-ova ili lasera. LED-ovi su niskoenergetska opcija za komunikaciju na kratke udaljenosti, dok laseri mogu prenositi podatke dalje, ali im je potrebno više energije. Kombinacijom ovih metoda naučnici su razvili model kako bi se omogućilo roniocima da imaju pristup internetu i dok rone.
Prototip Aqua-Fi koristi zelene LED diode ili 520 nanometarski laser za slanje podataka s malog, jednostavnog računara na detektor svjetla spojen na drugo računalo. Prvo računalo pretvara fotografije i video zapise u niz od 1 i 0, koji se prevode u svjetlosne zrake koje se uključuju i isključuju pri vrlo velikim brzinama. Detektor svjetla osjeti tu varijaciju i pretvara je u 1s i 0s, što kompjuter koji prima pretvara u originalni snimak.
Istraživači su testirali sistem prenoseći i preuzimajući multimedijalne fajlove između dva računara postavljena nekoliko metara razmaka u mirnoj vodi. Zabilježili su maksimalnu brzinu prijenosa podataka od 2,11 megabajta u sekundi i prosječno kašnjenje od 1,00 milisekundi. Kako je istakao Basem Shihada “Ovo je prvi put da neko koristi internet pod vodom potpuno bežično.”
U praksi, Aqua-Fi bi radio-talase koristio za slanje podataka sa roniočevog pametnog telefona na uređaj “gateway” priključen na opremu ili bocu ronioca. Zatim, slično kao pojačivač koji proširuje WiFi raspon kućnog interneta, ovaj gateway šalje podatke putem svjetlosnog snopa računaru na površini koji je spojen na Internet putem satelita ili mobilnog interneta.
Aqua-Fi neće biti dostupan dok istraživači ne savladaju nekoliko prepreka. Stabilnost i kvalitet veze kako bi ronioci bez napora bili spojeni na Internet je jedna od najvećih prepreka. Svjetlosni snop također mora ostati savršeno usklađen s prijemnikom u pokretnim vodama, a tim razmatra sferni prijemnik koji može primiti svjetlost iz svih uglova.
“Stvorili smo relativno jeftin i fleksibilan način povezivanja podvodnih okruženja s globalnim internetom”, kaže Shihada. “Nadamo se da će se jednog dana Aqua-Fi biti rasprostranjen pod vodom kao što je WiFi iznad vode.”
Nadam se da ću uskoro pomoću Aqua-Fi ili sličnim tehnologijama moći svojim kolegama iz Ronilačkog kluba Bosna iz Sarajeva ili Panter iz Bijelinje dok ronimo u formaciji poslati recimo Viberom informaciju koliko još imam zraka u boci. Do tada, komunikacija rukama je nezamjenjiva.
Izvori:
- https://havecamerawilltravel.com/gopro/gopro-wifi-underwater/
- https://techxplore.com/news/2020-06-aqua-fi-underwater-wifi-lasers.html?fbclid=IwAR3He55elf84zk2h5BLWfLtjR2KE07YNQZ9_D6SNvjElD9FTcCvQ0krGKUk
- https://discovery.kaust.edu.sa/en/article/957/angling-for-underwater-wifi
