Kako je došlo do toga da su količine CO2 dostigle rekordno visoke vrijednosti u maju 2020. g. i pored globalnog smanjenja ekonomskih aktivnosti uzrokovane pandemijom COVID-19?
Početkom juna ove godine, Scripps Institution of Oceanography, koji dnevno prikuplja podatke o količini CO2 u atmosferi na vrhu Mauna Loa planine na Hawaiima, objavio je da su količine CO2 dostigle rekordno visoke vrijednosti u maju 2020. g. i to nakon svih najava da će globalno smanjenje aktivnosti, uzrokovano pandemijom COVID19, značajno uticati na smanjenje ovih vrijednosti. Kako je došlo do toga, zašto se predviđanja da će do drastičnog poboljšanja doći nisu ostvarila?
Nikad jasnije nebo u aprilu
Odmah po proglašenju globalne pandemije, zatvaranja granica između država, i smanjenja aktivnosti unutar samih država, čule su se prognoze stručnjaka da je skriveni blagoslov COVID-19 to što će se priroda oporaviti, vazduh će biti čišći, i klima će se početi vraćati na fabričke postavke. Tako je u početku bilo. U Indiji su na primjer, mogli po prvi put vidjeti Himalaje, nakon 30 godina, Bosfoski zaljev u Istanbulu je dočekao povratak delfina, a slike jelena, lisica i čak divljih svinja koje neometano lutaju engleskim mjestima je postao normalan prizor. Emisije karbon dioksida u aprilu su bile rekordno niske (pad od 17% u poređenju sa 2019.g.), zbog globalnog karantina i uvedenih restriktivnih mjera, ali je i dalje nivo CO2 koji se ispuštao u atmosferu bio izuzetno visok – samo ne onoliko kolike su bile historijske procjene.
Snimak iz aprila ove godine: pogled na Himalaje iz grada Pathankot, u indijskoj državi Punjab, pogled koji je bio skriven 30 godina zbog zagađenog vazduha.
Ali…
„Ovaj pad emisije od 6%, je nažalost samo kratkotrajno dobra vijesti. Čim svjetska ekonomija počne oporavak od izolacija uvedenih zbog pandemije, očekuje se ponovni rapidni rast štetnih materija u atmosferi,“ rekao je profesor Petteri Taalas, generalni sekretar Svjetske meteorološke organizacije (WMO), kao komentar na činjenicu da je nivo CO2 opao za 5.5-5.7% zbog pandemije.
Podaci koje je objavio WMO, u svom Globalnom klimatskom izvještaju, izdatom u vrijeme kada se obilježavao Svjetski dan planete Zemlje, ukazuju da je emisija CO2 tokom 2019.g. dostigla rekordni nivo, te da je nivo CO2 u periodu 2015-2019. bio za 18% veći nego tokom prethodnih pet godina.
Koliki nam je kredit?
Promjene u našoj atmosferi koje se dovode u vezu s reaktivnim plinovima (plinovi koji prolaze hemijske reakcije) kao što su ozon i hemikalije nastale stvaranjem ozona, npr. nitratni oksidi, su relativno kratkog vijeka. Karbon dioksid je sasvim drugi par rukava. Jednom kada uđe u atmosferu, dugo ostaje u njoj: između 300 i 1,000 godina. Zato, ljudske aktivnosti koje uzrokuju visoku emisiju CO2 u atmosferu, će uzrokovati dugotrajne posljedice tokom nekoliko generacija ljudi.
Nivo atmosferskog CO2 je kao veliki bankovni račun, koji prikuplja emisije CO2 svake godine, i to svake godine sve više i više, i trenutno je najveći u proteklih 800,000 godina. Tako ovogodišnji nivo emisije je samo polog. Na bezbroj već postojećih pologa. Pa i ako je polog iz 2020. manji od onoga iz 2019., on ipak doprinosi ukupnom rastu računa, gomilanjem atmosferskog CO2.
Za pravu, značajnu promjenu, svijet bi morao stati na nekih 6-12 mjeseci. A to se neće desiti.
Da li majske ruže mirišu k’o nekad
Emisija CO2 u atmosferu postoji oduvijek, jedan je od zemljinih prirodnih ciklusa: karbonski kružni tok i kružni tok vode. Cjelokupan život na Zemlji, uključujući tu naravno i nas, ovisi o mogućnosti planete da ima koliko – toliko pravilnu izmjenu ciklusa, tako Zemlja diše. Šume, naročito prašume Amazonije, se s pravom nazivaju pluća planete, koja su sve manja i sa sve manjim kapacitetom disanja.
Iako su majske vrijednosti najviše zbog proljetnog listanja šuma, ovo je faktor koji je konstantno u padu, jer je sve manje šume, sve više ljudskog faktora koje uzrokuje emisiju CO2.
Šume najviše doprinose nivou CO2 u maju iz jednostavnog razloga što svojim listanjem, “povlače” CO2 koji se nataložio u atmosferi tokom protekle jeseni, opadanjem lišća. Maj je prekretnica između procesa raspadanja koji se odvijaju tokom jesenjih i zimskih mjeseci i naglog porasta fotosinteze koje se dešava sa pojavom lišča. Ovo je globalna pojava, a izmjena godišnjih doba između sjeverne i južne hemisfere je suviše kratka da bi došlo do osjetne promjene.
U normalnim okolnostima, Zemlja se može nositi sa ovim vrijednostima. Tokom dužeg vremenskog period, planet absorbira ugljik u okeane i stjenovita područja. Ali današnje se promjene jednostavno dešavaju suviše brzo da bi Zemlja imala vremena da to sve apsorbira. Trenuntno 31% CO2 uzrokovanog ljudskim aktivnostima apsorbiraju okeani, a ostatak ostaje u vazduhu i zagrijava planet.
Ako nastavimo sa dosadašnjom praksom, ili ako uvedene izmjene ne budu dovoljna – a svi pokazatelji navode da trenutno predložene izmjene neće biti ni približno dovoljne – globalni rast temperature, koji već sada rezultira sušama i ekstremnim meteorološkim pojavama, je samo početak kraja.
Trka na duge staze
Priroda igra na duge staze, čak je i čovjek napravljen da bolje trči na duge staze od bilo koje druge životinje. Ovo znači da odluke koje donesemo danas o tome kako snabdijevamo energijom naše kuće, vozila, i živote će imati kritičan uticaj na idućih 1,000 godina. Od ključnog je značaja da se o klimatskim promjenama govori stalno, tako da su ljudi konstantno svjesni ovog problema. Nije dovoljno da se ovo pitanje pojavi kao viralna priča kada se neka katastrofa desi, i dok se ne utopi u haos drugih priča o politici, poznatim ličnostima i pandemiji.
