U 3D printerima je budućnost prehrane

25/09/2020
| No Comments
3d printing hrana
Širite znanje

U razvijenim zemljama poput Njemačke i skandinavskih zemalja hrana iz printera već je svakodnevnica, a u našem dijelu svijeta (Slovenija, Hrvatska) se tek stidljivo javljaju prvi “pioniri” koji su spremni na pladnju ponuditi i isprintanu hranu

Senka Kurt

To je zapravo bilo i očekivano. Nakon igračaka, obuće, raznih tehnoloških pomagala na red je došla i hrana.

Na Zemlji nas je sedam milijardi, od toga milijardu gladnih. Jedni hrane imaju previše, za bacanje, rekli bismo, drugi opet mole i za koru kruha. Ujedinjeni narodi procjenjuju da bi Zemlja mogla jedva hraniti 12 milijardi stanovnika kad bismo iskoristili sve resurse koje imamo. Tako da ćemo ovom brzinom trošenja tu brojku dostići za samo pola stoljeća. I gdje je rješenje?

U 3D printerima, oni su budućnost prehrane. Mašine znaju posao, preciznije su i pametnije od nas, bolje balansiraju nutritivne vrijednosti, brže obrađuju hranu. Tako su 3D printeri već postali dostupni velikom broju dizajnera, inženjera, a sad su na red došli i kuhari. I traje to već nekoliko godina. U razvijenim zemljama poput Njemačke i skandinavskih zemalja hrana iz printera već je svakodnevnica, a u našem dijelu svijeta (Slovenija, Hrvatska) se tek stidljivo javljaju prvi “pioniri” koji su spremni na pladnju ponuditi i isprintanu hranu.

I “Barilla” printa špagete

Za početak potreban je poseban 3D printer. Oni jednostavniji samo polažu sloj za slojem materijala i tako rade kolače, na primjer. Noviji printeri između slojeva polažu i neku vrstu jestivog ljepila koji onda spaja slojeve. Ali u oba slučaja stavi se već gotova smjesa, neko rijetko tijesto koje se onda printa.

Postoje, dakako i napredniji modeli, u koje se u kapsule od nehrđajućeg čelika ubace sastojci od kojih se onda rade pizze, punjena tjestenina, razne pite… U printer se mogu dodavati i kapsule sa različitim bojama, koje se onda miješaju. Proizvođač tjestenine “Barilla” ima printer u koji ubaci vodu i brašno da bi se onda dobila tjestenina.

3D printeri već se koriste u profesionalnim kuhinjama i slastičarnicama. Pomoću njih se mogu napraviti ukrasi, poput onih za svadbene torte, koji inače zahtijevaju sate i sate rada i godine iskustva.

U Njemačkoj već više od hiljadu stračakih domova poslužuje isprintanu hranu. Tehnika se zove smoothfood. Hrana se, uz minimalne otpatke pretvara u prah, pa se uz pomoć posebnog gela printa na tanjir u oblicima na koje smo navikli… može tjestenina, pileći batak, palačinak. O ukusima ne treba brinuti, vrlo su slični onima na koje smo navikli u pravoj hrani. Samo je tekstura drugačija, mekana, pjenasta, što je za štićenike staračkih domova idealno.

Inače, ovu tehniku su upravo i inovirali u Njemačkoj, u tamošnjoj kompaniji Bizoon. Europska unija potom je s tri miliona eura potpimogla projekat Performance kako bi ovu tehnologiju proširila diljem Unije. Zaključeno je da je ovako dobijena hrana ukusnija, nutritivno kvalitetnija, jeftinija za proizvodnju,a što je najvažnije nema razbacivanja ostataka.

Njemačka i Švedska pomažu starima

Inače, u svijetu se godišnje se baci oko 1,3 milijarde tona hrane. Zato se printanje hrane razmatra i u najsiromašnijim, glađu pogođenim zemljama trećeg svijeta. No, ponajprije, ovom obrnutom logikom, za printanom hranom posegli su oni koji imaju najviše. Za njemačkim primjerom povela se i Švedska, pa su na pitanje hoćemo li umjesto da upalimo pećnicu uključiti printer, odgovorili sa: hoćemo, naravno.

I u Švedskoj su prvi degustatori penzioneri u domovima za stare. – Kada netko ima problema sa žvakanjem i gutanjem hrane, hrana koja danas postoji im neće baš podići apetit, objašnjava Richard Asplund, šef u jednoj catering službi, koja između ostalog, osigurava velike količine hrane na zapadnoj obali Švedske. Štićenicima, posebno onima koji imaju problema s običnom hranom poslužuju 3D printane varijante njihovih omiljenih jela.

– Izgleda kao pileći batak, okus je jako blizu pilećem batku, dok samo jelo ima konzistentnost, recimo, kolača panna cotte –  tvrdi Asplund.

Trodimenzionalni printeri se i dalje usavršavaju. No, istraživači su optimistični, do sad printana hrana je medicinski i higijenski ispravna, može se printati u velikim količinama. Sad se usavršavaju tačni okusi i pokušava da printana postane što sličnija onoj pravoj. Krajnji cilj je da korsnik isprinta sebi baš kakvu hranu želi.

No, pitanje je, opet zašto uopće printati hranu kad je danas možemo gotovu kupiti gdje god poželimo? Odgovor je vrlo jednostavan. Printanjem možemo kontrolirati sastojke u situacijama kad ne smijemo jesti određene namirnice. To je posebno važno u bolnicama, zatim pri dijetama, prilikom terapija kod nekih bolesti.

Iskoristiti višak koji nemilosrdno bacamo

S druge strane veliki je doprinos zaštiti okoliša. Proizvodnja mesa značajno pridonosi efektu staklenika, a stanovništvo u razvijenim zemljama traži velike količine mesa u svojoj prehrani. Kako god zvučalo nama kojima kukci nisu ni u primislima na jelovniku već se pokazalo da se primjenom 3D tehnologije mogu se iskoristiti i alternativni izvori proteina i od kukaca se može isprintati hrana. Stručnjaci tvrde da je i ukusna i izgleda dobro.

Tako opet dolazimo na početak cilja – iskoristiti višak koji nemilosrdno bacamo. Takve se namirnice, naime, mogu iskoristiti kao sastojak za 3D printanje i tako zadržati u prehrambenom lancu.

Sve se ovo čini kao daleka budućnost, no, 3D printeri već se mogu kupiti za oko 500 KM. S najjeftinijim se mogu napraviti palačinke, a oni kompliciraniji su mnogo skuplji. No, mnogi svjetski lanci hrane već su spremni i na ovaj korak.

Za 1.400 dolara, na primjer, 3D printer zvan Foodini, sprema jela do tačke kada nam samo preostaje da je stavimo u pečnicu. Ovaj aparat označava novu eru kuhinjskih pomagala. Pun je pogodak za one koji su vječito u trci s vremenom, a ipak žele pojesti pošten obrok. I Foodini radi po sistemu kapsula sa svježim i neprerađenim sastojcima.

– Printanje vlastite hrane zvuči vrlo neobično. U svojoj biti, to jest 3D printer i može se reći da se hrana doslovno printa. Ali također, to je kuhinjski aparat, samo što je tehnološki vrlo napredan i s njim kuhanje postaje jednostavnije – objašnjava Lynette Kucsma iz kompanije Natural Machines, koji proizvode Foodini.

Nešto bliže nama, u malom slovenskom mjestu Zabrđa trojica dizajnera iz studija Aklih, Domen Gregorič, Jan Ravbar i Grega Logar već se pet godina bave proizvodnjom uz pomoć 3D printera, a odnedavno su počeli printati i hranu.

Prvo nabave hranu u obliku paste (primjerice grašak, mrkva ili sir) i onda ju stave u tzv. potiskivač koji su sami konstruirali i koji tu pastu potiskuje u printer. Stroj onda ispisuje slojeve hrane na tanjur i to u obliku koji smo isprogramirali. Prilično smo uspješni u tome – kazao je Domen za Fashion.hr.

Ističe i kako 3D printeri već mijenjaju svijet, ali i način na koji razmišljaju inženjeri i dizajneri. Smatramo da će 3D printeri uskoro postati uobičajeno pomagalo u svačijoj kuhinji. Olakšavat će nam život i učiniti hranu zanimljivijom – složni su u studiju Ahlik.

Kad CIA vježba kuhare

I najveća svjetska imena kullinarstva prihvatili su novitete. Culinary Institute of America (CIA) utjecajna američka organizacija još prošle godine pokrenula je kolegij iz 3D kuhanja, gdje budući chefovi na printerima vježbaju izradu peciva i kolača, te osmislila i prvi profesionalni program/aplikaciju s receptima za 3D printere.

U međuvremenu, 3D printanja se prihvatio i legendarni chef Mateo Blanch iz La Boscane koji je pomoću printera na tanjure stavio pet sljedova jela: snack od kavijara s limunom i jagodama, guacamole i humus, hobotnicu s krumpirom te carpaccio od jagoda i čokoladnu tortu.

– Prinetri su mi omogućili da budem precizan koliko nikad dosad nisam uspio biti –  rekao je.

Izvori:


Širite znanje
Ekonomija, Inovacije