Ma koliko to ružno zvučalo, pandemija COVID-19 je samo ubrzala usavršavanje tehnologije i testiranje novih modela i načina putovanja iz sopstvene fotelje.
Virtualni događaj…
Svi izvještaji sa događaja koje smo čitali ovog proljeća i ljeta, ili skoro svaki izvještaj počinjao je sa „virtuelni događaj koji se desio…“. Taj već sada uvriježen početak izvještaja postao je otrcan, i sve više se prisjećamo putovanja i žalimo za prilikama koje smo propustili ove godine. (Dobro, možda sigurno ne bi toliko putovali koliko mislimo, ali volimo imati slobodu izbora.) Šta se desilo s egidom da nam putovanja obogaćuju život, da sticanje novih iskustava i posjeta drugim kulturama obogaćuje nas, kao pojedince?
Turizam nekad i sad
Turistički sektor je bio najviše pogođen, procjena je da je oko 120 milion poslova ugroženo, a da gubici iznose preko 1 trilion US dolara. Turistički sektor je više od hotela i avio prevoza: to su taksiji, suvenirnice, mjenjačnice novca, ali i servisi za pranje veša, pozorišta, galerije…čitave zajednice, pa i države ponekad žive od turizma. Turizam je odavno prestao biti amaterska djelatnost, to je punopravna grana privrede i poslovanja, sa složenim i nekada nepreglednim interkonekcijama i strategijama.
U 2019. godini, turizam je činio do 10% svjetskog GDPa, a njegova ukupna vrijednost je iznosila 9 triliona US dolara, što ga je činilo sektorom tri puta većim od poljoprivrede.
Gubitci od turista koji su odlučili da neće putovati dok virus u potpunosti ne bude iskorijenjen će biti između 35-45%. Bez obzira na to, njih 15% neće više uopće putovati. Iako je smanjenje raspoloživog ličnog prihoda posljedica COVID-19 krize, pokazalo se da to nije glavni razlog odbijanja putovanja turista. Strah od zaraze prevladava želju za putovanjem u slobodno vrijeme, a istraživanja pokazuju i da se mnogi odlučuju drugačiju vrstu destinacije. Ne znaju još sigurno da li će mijenjati destinaciju, što ne znači da će se opedijeliti za domaću a ne stranu destinaciju. Najvažniji faktori koji će odlučivati o izboru mjesta je da ponuda mjesta mora biti prilagođena novim potrebama i očekivanjima, ali da na odabranoj destinaciji mora imati i djelotvornu javnu upravu i dobra zdravstvenu infrastruktura, faktor potpuno nevezan za turizam.
Rezultat – cijeli turistički sektor mora razmisli o potpuno novom poslovnom modelu.
U međuvremenu…
Dok ne utvrdimo modele putovanja, i biranja destinacija – couch surfing je postao norma. Virtuelno posjetiti muzej, virtuelno učestvovati u degustaciji francuskih vina ili virtualno ići na kurs kuhanja se smatra normalnim. O online shoppingu da ne govorimo. Proglašenjem epidemije i konsekventnim zatvaranjem granica, turizam je bukvalno došao u fazu „do or die“, kada se rješenje moralo pronaći brzo, u skladu s ternutnim stanjem i što je najvažnije – monetarno prihvatljivo.
Ma koliko to ružno zvučalo, pandemija COVID-19 je samo ubrzala usavršavanje tehnologije i testiranje novih modela i načina putovanja iz sopstvene fotelje.
Nova tehnologija za nove horizonte
Pojava virtualne stvarnosti (virtual reality – VR) nije nova, ali je od nedavno došla u samu žižu mainstream tehnologije, zahvaljujući visokokvalitetnom opremom, prvenstveno VR kaciga (head mounted display, HMD), a koje se mogu koristiti za igre, gledanje virtualnih videa, razgledanje u formatu od 360 stupnjeva i druge stvari. Ljudi su vizuelna stvorenja, i ova tehnologija je najveća razlika između VR i običnog korisničkog sučelja.
Kompanije koje se bave turizmom su bile naročito brze u prilagođavanju tehnologije VR i to iz dobrog razloga. Obično njihovi klijenti kupuju iskustvo, a ne proizvod, a virtualna stvarno pruža efikasan način da im turističke kompanije na taj način omoguće ono što žele.
Ova aktivnost je još uvijek u začetku, ali bez obzira da li je u pitanju jednostavna aplikacija koja omogućava virtualnu turu potencijalnim hotelskim smještajem i turističku turu, ili napredne oopcije kao što je minimiziranje straha od letenja ili čak potpune zamjene fizičkog putovanja, puno toga se dešava trenutno na polju VR.
Pandemija COVID-19 je stvorila mogućnost za najnovije tehnologije da se dokažu kao alternativa turističkim putovanjima uživo. A može pružiti i ekološki prihvatljiv način za izbjegavanje masovnog turizma na nekim od svjetskih najposjećenijih mjesta.
Znači ovako izgleda Mona Lisa bez gužve!
Jedan od velikih problema s kojima se popularna turistička mjesta, od Dubrovnika do Islanda, od Hong Konga do Match Pitchua, suočavaju je preveliki broj turista, koji predstavljaju ozbiljan rizik i teret za ta mjesta s ekološkog, životnog, pa i privrednog stanovišta.
Kada se populacija vašeg grada poveća šest puta, kao što je to slučaj u Amsterdamu, ili Barceloni, vaše ulice ili omiljeni restorani se zatvore kako bi se napravilo mjesta za suvenirnice i udovoljilo turistima, počnete malo drugačije razmišljati o putovanjima. Mnoga popularna turistička mjesta su postala neprihvatljiva za život za svoje stanovnike, da li zbog enormnog povećanja stanarina, zatvaranja mjesta koja definiraju življenje na jednom prostoru (kao što su prodavnice hrane, pošta, državne službe), ili nepostojanja gradske infrastrukture koja bi to mogla podnijeti. Sve popularne turističke destinacije imaju ogromnih problema sa odvozom i preradom otpada, očuvanjem životne sredine, kanalizacionom mrežom.
Pošto mnoge ekonomije ovih mjesta upravo ovise od turizma, njegova zabrana nije ni moguća ni poželjna.
Zato je COVID-19 donio dašak svježine u ova mjesta. Po prvi put u dugo vremena, stanovnici Venecije, Islanda ili Pariza osjećaju da njihov grad pripada ponovo njima. Da mogu prošetati gradom, uživati u onome što im ima ponuditi.
Kamo dalje?
Da li je virtualna stvarnost budućnost putovanja? Stručnjaci su skeptični, što smo tehnologije koja se koristi za ta putovanja, što zbog same čovjekove prirode.
Turistički operateri već imaju iskustva u korištenju VRa za organiziranje kratkog obilaska nekog hotela ili destinacije, prije nego što se definitivno odlučite. Ipak, postoji razlika između „probaj prije nego uzmeš“ i korištenja VR kao same destinacije. Za početak, tehnologija još nije spremna za to. Za gledanje VR videa od 360 stupnjeva se koristi kaciga, tzv. HMD (kao što je to Oculus Rift) ili aplikacija (kao Google Cardboard). HMD su skupe, teške, mogu izazvati mučninu, i nije ih udobno nositi više od 30 minuta. Druga velika prepreka je ograničenost senzacija, odnosno ne-doživljavanje. Videa se fokusiraju na zvuk i prizor, ali ne koriste kada se radi o mirisu, dodiru, ili ukusu, i samo VR iskustvo je obično dugo nekoliko minuta, što se baš ne može mjeriti sa sjedenjem i pijenjem kapučina na Piazza San Marco u Veneciji. Da ne spominjemo desetodnevni boravak negdje na obali.
Naravno, istraživanja se vrše kako bi se na primjer, napravilo odijelo koji će povećati senzorska iskustva, pa će npr. video kako plovite rijekom Amazon biti realističniji, ali još uvijek to neće zamijeniti potrebu koja je u svima nama, a koja nas navodi da putujemo.
Izvori:
- https://www.google.com/maps/about/treks/#/grid
- https://www.boatinternational.com/destinations/virtual-travel-tours-trips-vr-experiences–43207
- https://www.andbeyond.com/virtual-experiences/
- https://www.businessinsider.com/online-airbnb-experiences-review?r=DE&IR=T
- https://www.businessinsider.com/best-virtual-wine-tastings?r=DE&IR=T
