Više od polovine svjetskog stanovništva danas živi u urbanim područjima. Do 2050. godine, ovaj broj porašće na 6,5 milijardi, što je dvije trećine čovječanstva. Održivi razvoj ne može se postići bez značajne promjene načina na koji gradimo i upravljamo urbanim prostorom.
Ekstremno siromaštvo često je skoncentrisano u urbanim sredinama, a nacionalne i gradske vlasti sve teže izlaze na kraj sa zbrinjavanjem sve većeg broja stanovnika u tim sredinama. Učiniti gradove bezbjednim i održivim znači obezbijediti sigurno i pristupačno stanovanje i uređenje siromašnih naselja. Isto tako, podrazumijeva i investicije u javni prevoz, veći broj zelenih površina i bolje urbanističko planiranje i upravljanje na način koji omogućava učešće i angažovanje svih.
CIlj 11: Održivi gradovi i zajednice; 17 Ciljeva globalnog održivog razvoja, United Nations
Šta su to održivi gradovi?
Iako na prvu zvuči nelogično, jer kako bi gradovi mogli održavati sami sebe, pojam ‘održivi grad’ u ovom smislu znači nešto malo drugačije nego inače.
Održivim gradom se smatra onaj grad koji je unošenjem zelenila u svoju sredinu značajno smanjio emisiju CO2, time poboljšavajući kvalitet zraka; promovirao obnovljive izvore energije kako bi se očuvali i zaštitili prirodni izvori, uspješno primijenio princip održive mobilnosti i korištenja javnog transporta, kao i da je posvećen kružnoj ekonomiji.
Gradovi se više ne gledaju samo, ili ne više, po broju stanovnika, broju privatnih automobila ili što većim brojem što većih zgrada. Pouzdan i brz javni transport, koji koristi eko-goriva, veliki broj parkova i ostalih zelenih površina, i urbani uzgoj voća i povrća su neki od kriterija koji se sada koriste za ocjenjivanje urbanizacije neke sredine. Više nije bitna veličina, nego kako upravljate s onim što imate.
Kako se mjeri održivost?
Kao obrazac za mjerenje urbane održivosti se uzimaju tri dimenzija održivosti: ljudi, planeta i profit. Ove dimenzije predstavljaju društvenu, okolišnu i ekonomsku održivost i pružaju indikativnu sliku zdravlja i bogatstva gradova sada, i u budućnosti. Tri dimenzije su povezane sa Globalnim razvojnim ciljevima UNa, (SDG), i prate napredak prema obavezama koje predviđaju SDG, a to su:
- zdravlje i blagostanje;
- vodoopskrba i sanitacija;
- industrija, inovacija i infrastruktura;
- inkluzivni, sigurni, otporni i održivi gradovi;
- uticaj klimatskih promjena;
- poljoprivreda; partnerstvo.
U posljednje vrijeme, sve više se uzima u obzir i rapidni uticaj digitalnih tehnologija na stanovnike gradova, i na odnos između grada i njegovih stanovnika. Kako se razvijaju automatizirane usluge građanima, te kako gradovi postaju sve više ovisino o podacima koji im dostavljaju građani, za izvršavanje osnovnih funkcija, ovaj odnos će vremenom biti još složeniji.
Brzi razvoj urbanih mobilnih rješenja, da li putem masovnog prevoza, dijeljenja prevoza (ridesharing) ili umreženim i samostalnim vozilima, je možda najekstremniji primjer ovog trenda koji se razvija.
Umreženost, mobilnost, angažiranost građana i upravljanje katastrofama su područja u kojima će usvajanje novih digitalnih rješenja omogućiti gradovima da ubrzaju svoj održivi razvoj.
Acta, non verba!
Što se tiče održivosti bh. gradova, najviše što smo se mi približili tome je činjenica da je Beč, koji se nalazi među prvih 10 u svijetu, relativno geografski blizu nas. Beč se uzima kao grad-primjer ‘krojenja’ grada prema potrebama stanovništva, a ne obratno. Beč nosi i titulu ‘najzelenijeg’ grada na svijetu, a kriteriji su bili, između ostalih i: dostupnost javnog prevoza, broj parkova i kvalitet vazduha, ali i broj zelenih pijaca. Gradske vlasti Beča tvrde da je sadašnja pozicija rezultat skoro stoljeća i po metodološkog urbanog planiranja i razvoja grada i ulaganja u njegovu infrastrukturu i ljude.
U Sarajevu je u julu ove godine predstavljen nacrt Plana održive urbane mobilnosti, koji na više od 300 strana donosi viziju glavnog grada BiH, a koji predstavlja idealizirani plan, za stvaranje novog, modernog, održivog grada. Neke od previđenih mjera su: analiza stanja, uspostavljanje radnih tijela, uspostavljanja programa podrške inovativnim rješenjima, nabavka i instalacija uređaja za kontroliranje kvalitete zraka, itd. Gradske vlasti imaju pet godina da urade sve zadatke predviđene Planom, ali naša preporuka čitaocima ovog članka ipak ne bi bila da planirate kupovinu bicikla 2024. godine.
Vodstvo i vizija
Održivi urbani razvoj trebao bi započeti zalaganjem za dobrobiti građana. Istinski održiv i inkluzivan grad uključivao bi gustu, integriranu i zelenu sredinu s atraktivnim stambenim, radnim i životnim uvjetima za sve sektore društva.
Od ključne je važnosti da gradovi preuzmu vodeću ulogu kako bi se osiguralo ispunjavanje potreba svojih stanovnika. Potrebno je uspostaviti nova i uključena partnerstva, uključujući direktnu interakciju s industrijom, a komunikacija u digitalnom dobu trebala bi pružiti platformu za povećanu saradnju i obrazovanje u mnogo širem obimu.
Velika stavka u stvaranju održivog grada je i njegovo vodstvo, koje mora biti odgovorno, posebno ako rade sa građanima u pronalaženju i donošenju uzajamno korisnih rješenja za njihove rastuće izazove i probleme. Gradska uprava će morati rješavati brojne osjetljive društvene probleme – socijalnu koheziju, siromaštvo, starenje stanovništva, pretilost i duševne bolesti, imigraciju, multikulturalizam, te u nekim sredinama i diskriminaciju i rastući rasizam i ksenofobiju, a uz pružanje infrastrukture i usluga. Odgovornost može imati mnoge oblike, a to je sve od vitalnog značaja ako se želi ostvariti održivost u gradovima.
Države se također okupljaju na međunarodnom nivou, na primjer na Konferenciji Ujedinjenih naroda o stanovanju i održivom urbanom razvoju (Habitat III) u kojoj je učestvovalo 167 zemalja kako bi se usmjerilo na održivi urbani razvoj i usvojilo “Novi program za gradove”. Dok se dobre ideje provode u različitim gradovima širom svijeta, to je takva vrsta saradnje koja može napraviti razliku na globalnom nivou.
