Ljudi danas koriste šest puta više vode nego prije 100 godina. Ljudi koji žive u razvijenim zemljama koriste daleko više vode od ljudi u manje razvijenim zemljama. Nedostatak vode je već sada problem, a u budućnosti će postati još veći problem kako se izvori vode smanjuju ili zagađuju, a broj stanovnika raste.
Cijenjeni južnoafrički stručnjak za vodu, Bill Pitman je 1995. godine je veoma preciznim riječima upozorio na činjenicu da će ova zemlja, u roku od 25 godina, ostati bez vode, ukoliko ne poveća svoju opskrbu. Sada, nakon 25 godina, Južna Afrika je suša nego ikada. Nedavna kriza u snabdijevanju vodom u Cape Townu je samo jedan primjer haosa koji vlada na polju snabdijevanja vodom u ovoj zemlji. A ovo je vjerovatno tek početak.
Nestašica vode je problem koji muči stručnjake već decenijama. Naučnici su razvili i raspravljali o različitim konceptima, indikatorima i projekcijama o nestašici vode, u biti tvrdeći da je to globalni problem, sa jakim logičnim karakteristikama. Broj stanovnika na Zemlji pogođenih nestašicom vode varira u skladu s predviđanjima, koja su sve gora.
Najnovija procjena o dostupnosti vode navodi da će sam porast populacije (ne uzimajući u obzir klimatske promjene ili razmatranja o kvaliteti vode) dovesti do neviđenog i širokorasprostranjenog pada dostupnosti vode po glavi stanovnika.
Do 2050., 87 zemalja će imati nestašicu vode (računa se kao dostupnost vode zapremine ispod 1,700 kubnih metara po stanovniku godišnje), a broj zemalja sa apsolutnom nestašicom (dostupnost vode ispod 500 kubnih metara godišnje po glavi stanovnika) će se praktinočno udvostručiti, sa današnjih 25 na 45.
Prognoza – suho
Kako je porast broja stanovništva direktno povezana sa društvenoekonomskim uvjetima, tranzicija prema nestašici vode može se naročito osjetiti u zoni tzv. Globalnog juga. Predviđa se da će države s niskim dohotkom imati u prosjeku pad u dostupnosti vode od 46% po glavi stanovnika, države sa srednjim dohotkom za oko 30%; zatim države sa gornjim višim dohotkom za 12% i države s najvišim dohotkom za blizu 5%.
U periodu od 20-30 godina, tokom samo jedne generacije, Supsaharska Afrika će postati sljedeće žarište nestašice vode, u kojoj će se dostupnost vode smanjiti za pola do 2050. godine. Na već sušnom Srednjem istoku i u Sjevernoj Africi, dostupnost vode po stanovniku vjerovatno će pasti za 33%, u Aziji za 24%, u Latinskoj Americi i Karibima za 18%.
Ironično, ali i tužno je da se već sada mnoge države Globalnog juga suočavaju sa nedostatkom vode, ali na drugačiji način: u njima ne postoji uopće ili u veoma maloj mjeri infrastruktura koja podržava stanovništvo i ekonomiju, iako mnoge od njih imaju obilje izvora svježe vode.
Opasnost leži u tome što će većina njih “tiho” preći među države u kojima postoji stvarna, fizikčka nestašica vode, u kojoj jednostavno neće biti dovoljno vode za sve ljude i za sve potrebe. Prema tome, primjer Južne Afrike će se moći primijeniti i na mnoge druge zemlje, na trenutno nepredvidive načine, još za vrijeme našeg života. Ekonomski napredne države će također osjetiti nestašicu vode.
Ključ je u kontekstu
Naravno, postoje načini da se ublaže uticaju sve veće nestašice vode. Ali svi se trebaju primijeniti u pravom kontekstu.
Jedna od najzastupljenijih opcija je upravljanje zahtjeva za vodom – naročito na polju učinkovite upotrebe vode u poljoprivredi, koja je odgovorna za globalno povlačenje vode. Učinkovitost ne znači da voda može trajati beskrajno dugo, pa neke bi neke države trebale razmatrati usporavanje rasta stanovništva. Na kraju, voda je ograničeni izvor. Činjenica da više ljudi živi u zemljama niskom i srednjeg dohotka znači da će nestašica vode biti problem s kojim će se sve teže upravljati, možda čak već i za vrijeme našeg života, usprkos agresivnim upravljanjem zahtjeva za vodom.
Smanjenje broja stanovništva u zemljama u razvoju se može postići ispunjavanjem određenih ciljeva održivog razvoja (SDG), kao što je SDG 4 (obrazovanje) i SDG 8 (rad dostojan čovjeka).
Kako države usvajaju opcije koje njima najviše odgovaraju, jedno pravilo se ističe kao univerzalno: povećanje snabdijevanja vodom. Bez obzira radi li se o razvoju veće infrastrukture za skladištenje vode (gdje je to moguće) ili recikliranje vode u zajednici i njena ponovna upotreba, ili unaprijeđenje načina upravljanja vodom u poljoprivredi, sve opcije su otvorene, a mnoge od njih su se već dokazale kao djelotvorne širom svijeta.
Uz sve ovo, države mogu imati koriste i trebale bi razmotriti razne “nekonvencionalne” pa prema tome još nesikorištene resurse, od svjetskih mora do gornje atmosfere. Mogućnosti i resursi kao što je “ubiranje” vode iz vazduha, sakupljanje kišnice u velikim bazenima tamo gdje konfiguracija terena to dozvoljava, masivna primjena desalinizacije morske vode neovisno o klimatskim faktorima (praktično neiscrpan izvor) u obalnim područjima, u kojima živi većina svjetske populacije, su već pokazali svoj potencijal za rješavanje lokalnih nestašica vode.
Cijena nedjelovanja
Prvobitni visoki troškovi primjene pomenutih tehnologija se sada smanjuju, i prema tome vremenom postaju pristupačniji. A cijene ne poduzimanja ništa će sigurno biti veća.
U svakom slučaju, nestašica vode se ne smije smatrati kao nepostojeća pojava ili neki naučni konstrukt. Nestašica vode je globalni izazov koji se očituje, na lokalnom nivou, na mnogo načina. Iskustva sa nestašicom vode mnogih zemalja jasno ukazuju na potrebu promjene paradigme. Ako sada ne budemo djelovali, ne možemo biti iznenađeni kada nam jednog dana slavine budu suhe, i to prije nego što smo mislili da će se to desiti.
