Stručnjaci Microsofta 2000. godine utvrdili su da ljudi imaju raspon pažnje od 12 sekundi. Nakon 15 godina, odnosno 2015., ponovili su istraživanje i našli da je taj raspon pao na – 8 sekundi!
Stalno slušamo kako je moderna tehnologija najveći uzrok naših problema sa koncentracijom. Ukoliko se zaista želimo koncentrirati, potrebno je da isključimo sve uređaje, napustimo društvene medije i odemo negdje u šumu kako bismo uradili digitalni detox.
Izmišljamo li toplu vodu?
Ljudi su oduvijek imali “problema s koncentracijom” i po tome se naše doba ne razlikuje od prethodnih. Historijski gledano, ljudi su se okretali meditaciji (i drugim oblicima kontemplativnih praksi) kako bi se mogli nositi sa osjećajem preopterećenosti i nedostatka fokusa, a kako bi se refokusirali i razmislili o prioritetima – našim unutrašnjim vrijednostima, namjerama i svrsi. Ovo sigurno može biti duhovan proces, ukoliko ga tako definirate.
Ali, otkrili smo da svjesnost utiče na našu pažnju i kako se nosimo sa distrakcijama oko nas, ali i onima koje dolaze iz naše unutrašnjosti. Djelimično, to je ono za čim oni koji meditiraju oduvijek teže. Kakav je život bio prije: ljudi u staroj Indiji ili srednjovijekovnoj Evropi nisu imali pametne telefone i Facebook, ali su intimno patili i okretali se raznim tehnikama kako bi postigli smirenje. I oni su na isti način opisivali izazove s kojima su se suočavali: „Nisam potpuno prisutan u svom životu“.
Lutanje misli i maštanje – je li to isto?
Kriza nedostatka pažnje se može desiti u svaka doba ukoliko ne dozvolite sebi odmor – ukoliko ne omogućite mozgu da se „odmori“ od zadataka koje mora odmah obaviti. Postoji razlika između „lutanja misli“ do kojeg dolazi kada nam misli vrludaju tokom obavljanja određenog posla i „maštanja“, do kojeg dolazi spontano, a koje predstavlja priliku za svjesno promišljanje, kreativnost i slično.
Pa, jedan od problema s kojima se danas suočavamo je da smo uvijek zaokupljeni nečim. Sa digitalnim sredstvima koja su nam non-stop na dohvat ruke, imamo stalan pristup svim oblicima komunikacije, sadržaja i interakcije, i nemamo više običaj da dozvolimo mislima da lutaju same od sebe i nesputano.
Od ove dvije vrste spontanog razmišljanja, najmanje vremena imamo za ono od kojeg imamo koristi, a to je maštanje.
Kada ste zadnji put stajali negdje u redu i samo…razgledali okolo? Razmišljali o bilo čemu što vam padne na pamet? Ili ste umjesto toga samo posezali za telefonom, provjeravaliporuke, mailove?
Hiper, hiper
Svi to radimo. Stalno zaokupljamo mozak nekim zadacima, provodeći vrijeme konstantno gledajući na telefon. To stručnjaci nazivaju hipertaskingom. Kao što idemo od hiperlinka do hiperlinka, tako idemo od jednog zadatka ka drugom. Vjerovatno to i sada radite, dok čitate ovaj članak. Sve se svodi na zadatke bez odmora. Od našeg sistema za pažnju tražimo previše. Kapacitet pažnje koji možemo danas imati nije ništa veći od onoga kako su ljudi nekada imali, prije stotina godina. Stvar je u tome da sada svo vrijeme koristimo tu pažnju s većim fokusom. Opterećujemo našu mogućnost fokusiranja do maksimuma.
Čak i stvari za koje smatrate da su opuštajuće, kao što je pregledanje Instagrama ili čitanje lifestyle članka koji vam je neko poslao, predstavlja okupiranje mozga, kojeg on prepoznaje kao još jedan zadatak. Provjera notifikacija također možemo smatrati kao zabavu, ali i to zahtjeva pažnju. Zadatak: „Vidi ko je šta odgovorio na moj post!“ Zadatak: „Vidi koliko sam lajkova dobila!“ Zadatak: „Vidi ko je podijelio moj post!“ Pažnju nam stalno zaokuplja jedan zadatak za drugim, bez odmora, bez mogućnost da nam mozak sam „odluta“.
Ali nije uvijek moguće „iskopčati“ se. Ne možemo jednostavno ugasiti telefone ili ne čitati/ne odgovarati na mailove. Ne možemo stvoriti svijet bez stvari koje nas ometaju. Problem nije u postojanju ove tehnologije, nego kako je koristimo: ne dozvoljavamo svom mozgu da obrati pažnju na druge stvari. E tu nastupa svjesnost, kao promišljena aktivnost i koja kao reflektor obasjava u jednom smjeru, ne mičući se, bez obzira na podražaje oko nas – digitalne ili ne.
Nova zlatna ribica
Međutim… Ako se uspijemo dovoljno dugo koncentrirati u iščitavanju određene teme, naći ćemo podatak da je 2000. godine Microsoft uradio istraživanje, prema kojem ljudi imaju raspon pažnje od 12 sekundi. Nakon 15 godina, odnosno 2015., ponovili su istraživanje i utvrdili da je taj raspon pao na – 8 sekundi! Poređenja radi, zlatna ribica ima raspon pažnje od skoro 9 sekundi.
Marketinški radnici su, naravno, prvi koji su se dosjetili ovo iskoristiti, pa je tako sada većina reklama izgleda kao videospot, jer šarenilo i buka još uvijek mogu zadržati našu pažnju.
Ovaj značajni period u ljudskoj historiji se povezuje s pojavom pametnih telefona, a stručnjaci ukazuju da će tehnologija ići još i dalje u svom razvoju, rezultirajući u 3D komunikacijama. Unaprijed se radujemo tome.
Kratak raspon pažnje su primijetili i producenti vijesti, pa prilozi nikada nisu bili kraći, a priče brzo ispare. Kako bi privukli pažnju, većina informacija je pojednostavljena, a ako se gleda putem vizualnih medija, nju predstavljaju zabavljači.
Svijet u kojem živimo je složen, naši životi su složeni, i osobine kritičkog razmišljanja su prijeko potrebne kako bismo analizirali nijanse. Želimo li zaista dobro promisliti o nečemo, moramo se oduprijeti iskušenju da tražimo brze informacije prije nego pređemo na iduću temu.
Pa šta nam je činiti?
Stručni savjet: Pokušajte uraditi digitalni detox: isključite internet u kući (pazite, ne samo sklonite telefon!), pričajte s ukućanima, prijateljima, idite na izlet bez telefona… Ništa što već ranije niste čuli. Samo, koliko vi znate ljudi da je to zaista i uradilo?
