Piše: Elameri Škrgić
Davno je bila 1857. godina i osmi u martu kada su žene zaposlene u industriji odjeće demonstrirale u New Yorku zbog niskih plata i loših radnih uvjeta a za manje radnih sati u sedmici.
Tako je i zametnuta ideja o Danu žena i danas s čuđenjem konstatujemo da su problem jednaki. Prešli smo dugi put od vremena Clare Zetkin a da se ništa bitno promijenilo nije.
Iako nas je većina sklona vlastite živote kvalifikovati kao uspješne, nesretne, teške ili sretne – istina je da je sve pitanje perspektive. I baš kao školski primjer nepromijenjene perspektive, žene i danas biju bitku za manje radnih sati i makar jednake plate na istim pozicijama kao muškarci, i u tome smo izjednačene sa ženama zapadne Evrope. Šovinizam ne poznaje granice.
ŠTA BI REKAO CHOMSKI NOEL
Noel Chomski bi garant dijagnosticirao alate za masovnu manipulaciju jer kako drugačije objasniti da za sva stoljeća i godine ispod radara prolazi činjenica da svaka prosječna žena u reproduktivnoj dobi obavlja dva do tri posla. Osim onog za koji dobija platu, obaveze prema domaćinstvu se podrazumijevaju a u suton tridesetih bilježimo prve hronicitete i ozbiljne zdravstvene probleme roditelja ili drugih članova porodice.
– Svaki dan radim od osam do 16 sati. U saobraćaju od kuće do posla i nazad dnevno odlazim sat vremena, ako sam sretnica. U 17 sam u kući pod uvjetom da ne moram u kupovinu prije toga. Prvo se priprema večera, poslije se radi zadaća sa djecom, nakon toga ili se bavim vešom ili kuhinjom – kaže Lana Kulić (46) zaposlena majka dvojice tinejdžera.
Lana živi zajedno sa djecom u stanu od 60tak kvadrata na Dobrinji. Također je obavezna da brine o majci koja je zbog komplikacija dijabetesa zakovana za postelju. Kaže da stan usisava dva puta sedmično, prozore pere mjesečno, sedmično mijenja posteljinu kada pegla i brdo veša. Dnevno pravi najmanje jedan a prosječno dva obroka.
Kad bi bila plaćena za kućanske poslove koje obavlja u domaćinstvu, kolika bi bila njena plata?
U BiH postoje agencije koje nude usluge čišćenja sa vidljivim cjenovnicima po uslugama i veličini prostora. Također, poznate su žene koje dobijemo na preporuku gdje se cijena dogovara na sat i najčešće iznosi 10 KM.
Koristeći podatke o cijenama nekoliko agencija koje nude profesionalne usluge za obavljanje kućanskih poslova našli smo srednju vrijednost koja je prikazana u tabelama. Primjer je prosječna četveročlana porodica s jednim predškolskim i jednim školskim djetetom koja živi u stambenom prostoru od 60 m2.
ŠOK I NEVJERICA
Jeste li sada možda malo u šoku? Jeste li očekivali ovakav iznos? Mislite da je možda iznos prevelik?
Nije prevelik jer prema istraživanjima jednog američkog portala – žene domaćice u Americi zarade mjesečno i više od 7000 $ jer su kod njih i cijene usluga veće nego kod nas.
– Iako je tek 33% žena u BiH aktivno na tržištu rada, a muškaraca 52%, žene svakodnevno pripremaju barem jedan obrok – njih čak 85%. Nejednakost žena je vidljiva u brojnim životnim aspektima a posebno je ukorijenjena podjela plaćenog i neplaćenog rada u oblasti brige i njege – kazala je Ingrid McDonald, rezidentna koordinatorica UN-a u BiH, ukazujući kako neplaćeni rad neproporcionalno opterećuje žene i povećava rodne nejednakosti.
Neka vas ovi iznosi ne bace u depresiju. Kada krenete prati suđe, peglati ili pripremati ručak i ako ih baš i ne volite obavljati, sjetite se da i svi ovi kućanski poslovi imaju svoju vrijednost, a ako ih radimo s ljubavlju vraća nam se višestruko jer znamo da se ljubav dijeljenjem množi.
Već sada promijenite svoje staro uvjerenje, osvijestite da vrijedimo i da zarađujemo i kad ništa ne radimo čak i kad ne primamo plaću za rad u svom domu i financijski ne doprinosimo budžetu.
Ne trošite svoje dragocjeno vrijeme na česta brisanja prašine, usisavanja, peglanja, nego to vrijeme iskoristite da radite ono što vas veseli i ispunjava, a možda i neki svoj hobi pretvorite u biznis u kojem ćete uživati.
