Pacijenti farmaceutima vjeruju gotovo bez zadrške. Tako barem pokazuje Ipsos istraživanje provedeno 2025. godine, prema kojem 97 posto građana vjeruje savjetu farmaceuta, dok ga 87 posto smatra veoma dostupnim zdravstvenim profesionalcem. Istovremeno, više od tri četvrtine ispitanih kaže da na pregled porodičnog ljekara čeka duže nego ranije. Iako podaci ne opisuju samo stanje u Bosni i Hercegovini, prepoznatljiva je ista svakodnevna slika: kada nema slobodnog termina, uputnice ili vremena za čekanje, građani se često prvo obraćaju farmaceutu.
Povjerenje bez prava na improvizaciju
Apoteka je mjesto u koje se ulazi bez najave, često s kratkim pitanjem iza kojeg se krije ozbiljna zdravstvena dilema. Može li se ovaj lijek uzeti uz postojeću terapiju? Da li je reakcija očekivana? Treba li sačekati ili odmah otići ljekaru? Odgovor zahtijeva znanje, ali i profesionalnu procjenu, diskreciju i spremnost da se interes pacijenta postavi ispred svakog drugog pritiska.
„Povjerenje građana za farmaceuta nije priznanje koje se jednom dobije i koje dođe tek tako. Ono se opravdava pri svakom razgovoru, svakom izdatom lijeku i svakoj odluci da se pacijent, kada postoji rizik, uputi ljekaru“, kaže Marin Crnogorac, predsjednik Komore magistara farmacije FBiH.
Međunarodna farmaceutska federacija profesionalnu etiku povezuje sa zaštitom pacijenta, povjerljivošću, stručnom nezavisnošću i kontinuiranim usavršavanjem. U svakodnevnoj praksi to znači provjeriti terapiju, prepoznati moguću interakciju, objasniti pravilnu primjenu lijeka i procijeniti kada osobu treba uputiti ljekaru.
Farmaceut često razgovara s pacijentom u trenutku kada je on zabrinut, u žurbi ili preopterećen informacijama. Tada povjerenje postaje klinički važno: pogrešno shvaćena doza, prešućena nuspojava ili kombinovanje lijekova mogu uticati na ishod terapije.
„Profesionalizam se najjasnije vidi kada farmaceut uspori proces, postavi dodatno pitanje ili odbije zahtjev koji može ugroziti zdravlje. Takva odluka ponekad nije popularna, ali je odgovorna“, poručuje Crnogorac.
Dostupan stručnjak, nedovoljno iskorišten kapacitet
Propisi u Federaciji BiH apotekarsku djelatnost prepoznaju kao dio zdravstvene zaštite, a farmaceutima povjeravaju poslove povezane sa sigurnim izdavanjem lijekova, savjetovanjem i praćenjem rizika terapije. Ipak, njihova šira klinička uloga u primarnoj zaštiti još nije dovoljno razrađena kroz jasne ovlasti, standardizirane usluge, razmjenu podataka i modele finansiranja.
Zbog toga sistem koristi dostupnost farmaceuta, ali ne koristi puni obim njegovog znanja. Savjetovanje o terapiji, praćenje hroničnih pacijenata, preventivna mjerenja i prepoznavanje problema s primjenom lijekova uglavnom ostaju izvan jasno vrednovanog paketa zdravstvenih usluga.
„Građani su farmaceuta već prepoznali kao prvu dostupnu tačku zdravstvenog savjeta. Sada je potrebno da tu realnost prepozna i sistem, uz odgovarajuća ovlaštenja, pristup relevantnim podacima i jasno definisanu odgovornost“, smatra Crnogorac.
Kako je Crnogorac dalje kazao, Komora je i ranije zagovarala snažniju kliničku ulogu farmaceuta, elektronsku razmjenu podataka s drugim zdravstvenim radnicima i razvoj usluga koje bi mogle unaprijediti praćenje terapije te rasteretiti primarnu zdravstvenu zaštitu.
„Veća uloga farmaceuta mora biti praćena visokim etičkim standardima, kontinuiranom edukacijom i mjerljivim kvalitetom usluge. To je put kojim se povjerenje pretvara u konkretnu korist za pacijenta“, zaključuje Crnogorac.
Pitanje, zato, više nije vjeruju li građani farmaceutima. Važnije je koliko je zdravstveni sistem spreman da to povjerenje prepozna kao resurs koji primarnu zaštitu može učiniti dostupnijom, sigurnijom i efikasnijom.
