Odnos mladih prema kapitalizmu se mijenja. Prema istraživanju koje je sproveo Gallup 2019. godine, samo 51% milenijaca i Generacije Z imaju pozitivan stav prema kapitalizmu. Isto tako, socijalizam sve više preovladava. Naime, 49% ove demografske grupe ovu ideju smatra pozitivnom, naspram 39% pripadnika Generacije X i 32% baby boomera. No, uprkos ovim promjenama i napuštanju kapitalizma, 83% milenijaca i Generacije Z podržava slobodno poduzetništvo. Šta ćemo sad?
U Ujedinjenom Kraljevstvu gdje, prema izvještaju koji je objavio desno orijentirani Institut za ekonomske poslove (IEA), skoro 80% mladih kao krivca za krizu stambenog sektora vidi u kapitalizmu, dok 75% vjeruje da su klimatski problemi “specifični za kapitalistički sistem”, a 72% ranije sprovedenu nacionalizaciju. Sveukupno, 67% njih žele živjeti u socijalističkom ekonomskom sistemu.
TikTok ili tik-tak?
U 18. stoljeću, Jean-Jacques Rousseau je navodno rekao: “Kada ljudi ne budu imali šta jesti, jest će bogate”. Danas ovu frazu vidimo širom Twitter zajednice i ostalih društvenih medija, a na TikToku ima bezbroj videa mladih koji drže viljušku, kao opomenu onima s najnovijim automobilima ili kućnim uređajima koji troše nevjerovatne količine električne energije.
Trebaju li bogati biti zabrinuti? Ne baš, jer milenijalci i Gen Z ne zagovaraju zaista nasilje, ali je očigledno da je ovo više nego još jedan internetski trend.
Većina desno orijentiranih portala i komentatora navode da pojam kapitalizam za većinu mladih označava nepoželjni rezultat postupaka motiviranih profitom. Desničari navode da je ovaj dio “motivirani profitom” neupitno važan dio kapitalizma, ali ne i presudan, a naročito ne jedini. Oni citiraju John Locka, i njegovu odbranu privatnog vlasništva, sistema koji stvara jake pravne i filozofske osnove za ličnu autonomiju kroz prizmu ličnog vlasništva. Navode da je država dužna zaštiti svu imovinu jednako, bez biranja. A sklonost socijalizmu pripisuju modnim trendovima, koji su prolazni.
Ali, poznavaoci prilika upozoravaju kako je ovo prvi put da su mladi zaista pesimistični prema situaciji u kojoj se nalaze i kako iz nje izaći.
Generation Left
Keir Milburn, akademik i autor knjige “Generation Left”, navodi da je široko rasprostranjena sklonost ljevičarstvu među mladima moderan fenomen uzrokovan ekonomskim razlozima. “Osobe rođene 60-ih godina prošlog stoljeća imale su osjećaj optimizma tokom odrastanja da će stvari biti bolje. To je bilo doba prosvjetljenja, modernističkog stava da će stvari ići najbolje, da će društvo uvijek napredovati,” kaže MilburnNo, sadašnje generacije svijet promatraju drugačije, a mnogima se iluzije rasprše kada počnu studirati i uzmu takozvani studentski kredit koji nakon diplomiranja otplaćuju decenijama. I to ako ne odu na dodatno obrazovanje. Vide i osjete mnoge probleme s kojima se suočavaju i obrazovni i zdravstveni sistemi, što ih dovodi do zaključka da je za to kriva politika. Odgajani su da vjeruju kako je postojeći politički i, njime uvjetovani, ekonomski sistem, najbolje što čovječanstvo može imati, te da se svaka ideja koja ide za promjenom, ma kako malom, odbija.
Milenijalci i Generacija Z su instruirani da je važno pohađati univerzitet kako bi kasnije mogli zaraditi platu od koje mogu živjeti. Ali jaz između zarada onih koji su diplomirali i onih koji nisu, jako se smanjio. Samo u Velikoj Britaniji više od trećine osoba s fakultetskom diplomom radi na poslovima za koje ona nije potrebna. Nakon globalne ekonomske krize koja je počela 2008., zarada mladih ljudi je najviše pala, što je imalo za posljedicu da se njihov životni standard svede na nivo s početka 20. stoljeća.
Formalno obrazovanje i ekonomska nesigurnost je opasna kombinacija, ali to nije sve. Za mlade koji nemaju univerzitetsku diplomu, neakademske mogućnosti su veoma smanjene, kao što je praksa za neko od zanimanja, odnosno mogućnost koju su 16-godišnjaci ranije imali.
Bla bla bla
Suočeni sa ekonomskim, te sve većim ekološkim problemima, mladi se sve više pitaju da li će ljudska vrsta postojati na Zemlji za 100 godina?
“Svijet se utapa i sagorijeva, a dvojica najbogatijih ljudi na planeti (Jeff Brezos i Richard Brenson – op.a.) se utrkuju svojim privatnim svemirskim brodovima da vide ko će prije u svemir. Da je ovo film, oni bi bili Gordon Gekko (The Wall Street) i Hal 9000 (Odiseja u svemiru), u isto vrijeme i omraženi i obožavani. Možda bi trebali, ne znam, odgoditi odlaske dok ljudi na Zemlji ne očajavaju čekajući vakcine koje će ih spasiti od smrtonosnog virusa”, napisala je nedavno Shannon Stirone za portal The Atlantic.
Kompanija Ipsos MORI je za Amnesty International uradila globalno istraživanje među mladima 2019. godine. Pod nazivom “Budućnost čovječanstva” ispitali su više od 10.000 mladih u dobi između 18 i 25 (Generacija Z) u 22 zemlje. Rezultati ukazuju da su najveći problemi s kojima se mladi suočavaju: korupcija, kao problem broj jedan (36%), zatim ekonomska nestabilnost (26%), zagađenje (26%), nejednakost prihoda (25%), klimatske promjene (22%), i nasilje nad ženama (21%).
„Za mlade, klimatske promjene su jedan od ključnih izazova njihovog doba. Ovo je poziv na buđenje svjetskim vođama da moraju poduzeti odlučnije korake kako bi se nosili s klimatskim izazovima ili riskiraju izdaju mladih generacija“, izjavila je Kumi Naidoo, generalni sekretar Amnesty International, dodajući da „ova generacija živi u svijetu sve većih nejednakosti, ekonomske nestabilnosti i štedljivosti, gdje je ogroman broj ljudi zanemaren.“
Mladi pružaju šansu, ali ne zavijek
Suočeni sa svim ovim, poruka koju mladi šalju je jasna. Živimo unutar propalog sistema; klimatska kriza, zagađenje, korupcija i nizak životni standard su pogledi u alarmirajuću istinu o tome kako su moćnici koristili svoje moći na sebičan način, često s kratkoročnim koristima.
Većina mladih ne čita radikalnu literaturu, ali politički zoomeri i milenijalci ostavljaju identičan ideološki uzorak svojih prijateljskih krugova. No to ne znači da će lijeva opcija jednostavno preuzeti ove generacije. Kao što je to nedavno izjavio ekonomista James Meadway u članku „Lijeva generacija možda nije baš toliko lijevo“, populistički odgovori desničara mogu doprijeti veoma lako do njih.
Bogati, koji su postali još bogatiji tokom pandemiije, ostaju nepojedeni. Ali je sasvim jasno da mladi ne vide racionalan podstrek da pruže podršku sistemu koji im nudi tako malo, osim nesigurnosti i kriza.
