Šta je to motivacija zašto nam je neophodna? Kako učenike motivišu Haris Hamzić, Elma Jusić i Adela Subašić-Kopić profesori Zubotehničke škole u Sarajevu? Kako motivisati učenike tokom online nastave na daljinu?
Školovanje i studiranje na daljinu je postala norma. Prije pandemije online edukacija je bila dio inovativnih inicijativa na obrazovnim institucijama koje su to mogle sebi priuštiti financijski a i u adekvatnim kapacitetima kao recimo University of Illinois ili MIT. Potrebna je nova oprema, novi ljudski resursi koji će podržavati sistem gdje nekoliko hiljada studenata ima razne vrste sinhronih i asinhronih interakcija sa LMS (Learning Management System). Edukatori su također morali učiti nove tehnike predavanja, interakcije i komunikacije sa studentima. 45 minuta u istom prostoru se sada pretvorilo u jedan hibrid gdje studenti uče po individualnom tempu, vremenu, mjestu i putem raznih uređaja. Cilj je ostao isti: prenos informacija i znanja.
Šta je to motivacija zašto nam je neophodna?
Da bi prenos znanja i iskustva bio uspješniji neophodno je motivisati učenike i studente. Edukator je već uradio pola posla ako ih uspije motivisati. Šta je to motivacija? Motivacija je razlog za akciju, aktivnost i ciljeve. Motivacija je izvedena iz riječi motiv ili potrebe koja rezultira zadovoljstvom. Te potrebe i želje dobiju se utjecajem kulture, društva, načina života a mogu biti općenito urođene – konstantna potraga za boljim.
Motivacija pojedinca može biti uzrokovana vanjskim i unutrašnjim faktorima. Pojedinac može biti motiviran i inspirisan vanjskim faktorima koji su obično u odnosu sa okolinom kao što je organizacija ili škola. Uobičajene vanjske motivacije su nagrade, kao što je novac za rad ili ocjena u školi za pokazivanje željenog znanja i ponašanja. Unutrašnja motivacija je ponašanje koje se pokreće kako bi zadovoljile unutrašnje težnje pojedinca. Na primjer, sportaš može uživati više u igri zbog iskustva, a manje zbog nagrade. Bavljenje astronomskim posmatranjem, skijanjem ili ronjenjem zahtjeva materijalna izdvajanja, ali su pojedinci koji imaju strast prema ovim aktivnostima spremni izdvojiti i veće svote novca kako bi stekli iskustvo i znanje iz astronomije, snježnih i vodenih sportova. To je interes ili uživanje u samoj aktivnosti i postoji unutar pojedinca, a ne oslanjanje na vanjske pritiske ili utjecaje okolnog društva. Motivacija se smatra jednim od najvažnijih razloga za napredak čovječanstva i zato je ključni dio obrazovanja.
Motivacija učenika počinje u učionici i putem stumulacije sa ocjenama i sličnim tehnikama gamifikacija. Tu je i uticaj okoline tj, drugih učenika, kolegica, kolega pa sve do porodice. Koliko dobro “igrate” toliko dobro se vrednuje(te). Međutim, obrazovnim sistemima je motivacija učenika i studenata oduvijek bila izazov. Dominantna ljudska priroda nas navodi da tražimo lakši put. Na žalost, ono što je trenutno lakši put, u budućnosti ne znači da je bio dobar odabir.
Motivacija učenika putem ekrana i na daljinu
Prvo malo o bitnim preduslovima za online nastavu koji imaju veliki utjcaj na motivaciju. Preduslov za kvalitetnu nastavu na daljinu je da svaka učenica i učenik imaju adekvatan uređaj za praćenje nastave i komunikaciju sa predavačem. Također, neophodna je stabilna Internet veza. Ako postoje konstantni problemi sa laptopom ili konekcijom preko koje se prati nastava, motivirati učenike je onda skoro i nemoguće. Ako edukator koristi više različitih online platformi i sistema i ne snalazi se sa istim, onda rastu frustracije, a opada motivacija studenata, pa i edukatora. Tada je i kredibilitet edukatora u slobodnom padu. Ovo su preduslovi online inkluzivnosti koji bi trebali biti zadovoljeni:
- korištenje jedne do maksimalno dvije digitalne platforme kojima svi imaju pristup
- nastavni materijal i komunikacija prilagođena svim učenicima i uređajima (i na Chromebooks od 500+ KM do iMac od 2000+ KM)
- materijali prilagođeni brzini učenika sa najsporijom Internet konekcijom
Sada se možemo fokusirati na problem motivacije učenika i studenata.
Obrazovne ustanove imaju prilično iskustva u borbi protiv manjka motivacije i lijenosti učenika i studenata. Tu je bitan edukator koji fizičkim prisustvom i autoritetom zadaje zadatke, ispravlja, postavlja pitanja, opominje, mršti se kad je loše urađen zadatak i zabranjuje Facebook ili mobilni telefon. Sve ovo tokom nastave. Tu su i učenici koji su motivisani i zaustavljaju nastavnike po hodnicima i postavljaju pitanja o domaćim zadacima. Postoje i roditelji koji možda podmiruju školarinu, pružaju podršku i samim tim očekuju određeni povrat “ulaganja”. Drugim riječima, na motivaciju učenika veliki utjecaj ima društveni pritisak okoline. Sve da bi bili fokusirani i dovoljno motivirani da uspješno prolaze obrazovni put. A sad su svi kod kuće gdje mnogi roditelji rade od kuće. Kako motivisati kad su svi samostalni na nekom ekranu u različitom okruženju?
Nema sumnje da to što učenici nisu u društvenom kontekstu i fizičkoj blizini mijenja standardno okruženje za učenje. Nekim online kursevima nedostaje stvarne socijalne interakcije. Ali pošto je online edukacija trenutno realnost za mnoge, mi se fokusiramo na prilike i nove mogućnosti koje ova vrsta obrazovanja pruže. A kako motivisati učenike ili studente? Evo šta su pojedini edukatori i platforme zaključile tokom višegodišnje prakse online edukacije.
1. Poticati individualnost i autonomiju učenika
U online okruženju svaki pojedinac ima različite obaveze, rutine i navike. Sad je vrijeme da se pokuša razviti unutrašnja motivacija jer su oruđe vanjskih faktora motivacije limitirana. Kao ljudska bića, osjećamo se najmotiviranijima kada smo mi, ti koji kontroliraju situaciju. Nagon za autonomijom dio je teorije samoodređenja, teorije onoga što motivira ljudsko ponašanje. Na primjer, u online okruženju cilj bi trebao biti da se različitim metodama i opcijama obazbijedi pristup obrazovnim materijalima kako bi učenici mogli pristupiti istim kad njima odgovara tokom dana. Jedan školski čas je sada fluidan i može se u realnosti protegnuti i čitav dan. No, ako će učenik pristupiti materijalu i naučiti principe ili koncept u večernjim satima, cilj je ostvaren! Savladan dio gradiva kao i ona učenica koja je to ranije uradila tokom putem video predavanja. Da bi potakli individualnost učenicima edukatori bi trebali omogućiti da izaberu način na koji je njima lakše da usvajaju znanje. Uz video i audio lekcije da se osigura i kratki sažetak ključnih informacija i pisani materijal. Na ovaj način se zadovoljava inkluzivnost kao i fleksibilnije učenje. Online učenje ima prednost da je izostanak sa nastave irelevantan jer su materijali uvijek prisutni i dostupni na zahtjev. Pomoć vanjskih edukativnih platformi je dobrodošla. Platforme kao IXL ili KhanAcademy imaju integrsian sistem gamifikacije i motivacije u vidu nagrada, statusa i diploma za dječje zidove.
2. Stimulisati online zajednice
Kako bi nadoknadile nedostatak žive interakcije, digitalne online platforme za obrazovanje razvijaju mnoštvo rješenja, poput komentiranja, chat soba, mini kolaborativnih zajednica, foruma i integracije s društvenim mrežama. Mlađi učenici su tokom 2020 sigurno brzo naučili nove metode komunikacije putem platformi kao ZOOM, Google Meet ili Microsoft Teams. Za starije, platforma Udemy, koja nudi besplatne i plaćene kurseve iz tehnologije i poslovanje, nudi forume za svaki kurs na kojima studenti mogu postavljati pitanja i odgovarati na njih. Na MITx forumima studenti zarađuju određene bodove koji idu prema privilegijama poput uređivanja komentara ili zatvaranja tema. MITx takođe ima wiki na kojem studenti dijele znanje. Coursera omogućava studentima da se virtualno okupljajju i diskutuju o tematici. Također studenti na Coursera sudjeljuju u ocjenjivanju radova gdje se uči od kolegica i kolega, upoznaje i stvaraju zajednice (Peer reviews).
3. Dostupnost edukatora i slanje povratnih informacija
Od izuzetne je važnosti odgovarati i reagovati sa učenicima na njihov rad. Sugestijama, dodatnim komentarima i pitanjima, pa i šalama kako bi se svaki pojedinačno osjećao cijenjen i dobio samopouzdanje. Mnogima je to potrebno a online edukacija čak daje više mogućnosti edukatorima da brzo odgovaraju i komentarišu na radove svakom učenika ili studenta. Time edukatori pomažu sebi i učenicima u praćenju napretka što sa vremenom djeluje motivirajuće. “Danas opet imam 15 minuta video konferenciju sa nastavnikom matematike, 1 na 1 , moram skontati kako se to radi.”
Online platforme to rade na većim razinama i kvalitetnije jer imaju prednost analize velikih količina podataka (big data). Tako na primjer, Khan Academy – neprofitna organizacija čiji je cilj učiniti obrazovanje dostupnim svima u svijetu – ima stranicu Vital Statistics koja prati svaku aktivnost na platformi. Može se vidjeti napredak učenika u svakoj temi i pratiti sve do pojedinačnih problema na koji (ni)su odgovarali.
4. Učiti kako razvijati sopstvenu motivaciju
Najbolje je kad sami sebe motiviramo. Ne može vas motivirati osim vas samih! Neko koristi tehnike poput ranijeg buđenja i upisivanja u dnevnik kratkih lista zadataka za novi dan.
Mnogi su skloni odugovlačenju. Stoga je bolje listu napuniti sa kratkoročnim ciljevima koji se mogu brzo implementirati. Bolji su od onih apstraktnih kao na na primjer, “Pročitati danas poglavlje knjige”, a ne “Naučiti ili pročitati knjigu…”. Za razvoj samomotivacije neophodno je učenike i studente potaknuti na autorefleksiju i postavljati pitanja kao: Zašto radiš to što radiš? Zašto ste spremni to učiniti? Koji će biti pozitivni ishodi? Šta mi to donese u budućnosti?
Dobra je praksa postaviti sebi neki ostvariv cilj prije gledanja omiljene serije ne Netflix-u. Postaviti tu listu na vidljivo mjesto može biti od pomoći a i podijeliti je sa svojim razredom gdje se može razgovarati i implementirati zadano zajedničkim naporima i učenjem
Iako je ovu vrstu unutrašnje motivacije možda teže potaći, ona je dugotrajnija, razvija se i daje bolje rezultate od vanjske motivacije.
Kako profesori matematike, fizike i hemije motiviraju svoje učenice i učenike?
U nastavku je intervju sa tri inovativna edukatora iz Sarajeva koji su u svoju nastavu uveli DigitCoin kao način nagrađivanja i vrednovanja rada i učenja. DigitCoini služe kao novčanice. Dolaze u apoenima od jedan, dva, pet i deset. Koriste ih u Zubotehničkoj školi na predmetima matematika, fizika i hemija. U zavisnosti od predmeta na kojem ih đaci koriste, zovu se Digit Coin (matematika), Quark Coin (fizika), Atom Coin (hemija). Teško ih je falsifikovati jer, osim specifične perforacije, na svakom stoji pečat škole i potpis profesora, plus kompjuterski generisan kod koji služi za dodatnu provjeru.
Pročitajte šta o motivaciji i upotrebi inovativnih metoda misle profesori Zubotehničke škole u Sarajevu:
- Haris Hamzić, profesor matematike
- Elma Jusić, profesorica hemije,
- Adela Subašić-Kopić, profesorica fizike
1. Opišite i kako ocjenjujete angažman vaših učenika prije uvođenja dodatnog motivacijonog sistema pored standardnog sa ocjenama?
Haris Hamzić: Prije nego sto smo počeli sa metodom digitcoin bilo je vrlo teško motivisati učenike da više vježbaju, da budu aktivniji na času, jer većina učenika generalno ima strah od matematike. Nakon što je digitcoin osmišljen, djeca su ga rado prihvatila, aktivnija su, više vježbaju, jer se sada i najmanji njihov trud nagradi digitcoinom koji oni kasnije mogu uložiti na osnovu propisanih kriterija.
Elma Jusić: Ocjenjivanje može biti uzročnik straha, blokiranje učenikovih aktivnosti ukoliko nije pozitivno intonirano. Tu neprijatnost sam pokušavala ublažiti tako što sam učenike podsticala da budu što više aktivni na času i nagrađivala ocjenom tu aktivnost. Međutim, danas je teško zadržati pažnju učenika 45 min, i hemiju uvijek objasniti na zanimljiv način. Korištenjem digitkoina (atomkoina) sam u učionici stvorila klimu koja omogućava slobodu izražavanja bez straha od toga da će pogriješiti. Greške u takvoj atmosferi shvataju kao izazov, a ne kao poraz. Digitkoini su pozitivno sredstvo stimulacije i motivacije učenika.
Adela Subašić-Kopić: Prije nego smo uveli DC kao nastavnu metodu ocjenjivanje je bilo na razne načine. Pored onog standardnog usmenog i pismenog odgovora, ocjenjivan je rad na projektima, aktivnost na nastavi i sl. Najteže je ustvari bilo ocijeniti aktivnost na nastavi na način da je u što je više moguće objektivno. Pisala sam pluseve u sveske, sabirala i gubila mnogo vremena na te stvari. Također sam često željela nagraditi neke učenike koji slabije učestvuju u nastavi ako su naprimjer taj čas pokazali zanimanje za sadržaj koji smo obrađivali, a da opet bude transparentno. Uglavnom puno posla i ne postižem samovoljno učešće više od nekoliko učenika u nizu, čas iza časa. Svi smo primjetili da oni jako brzo daju tačne odgovore ukoliko je neki zadatak ili objašnjenje koje uključuje novac kao primjer nekog računa.
2. Šta je po vama neophodno da posjeduje edukator-ica, koje osobine i znanje, kako bi se sistem obrazovanja unaprijedio inovacijama kao što je DIGITCOIN?
Haris Hamzić: Ovaj metod je veoma prihvatljiv i od strane nastavnika i od strane učenika. Lako je primjenljiv jer su pravila i kriteriji precizno definisani, samo je pitanje volje, da li je nastavnik spreman da promijeni klasični pristup, da li je spreman za inovacije, da unaprijedi sebe, učenike, sistem uopšte?
Elma Jusić: Treba prije svega da voli ovaj posao, da bude kreativan tj, da na kreativan način stvori pedagošku klimu pogodnu za afirmaciju svakog pojedinca, tj, empatiju,sposobnost razvoja prijateljstva među učenicima, podsticanje na takmičarski duh, sposobnost održavanja pažnje učenika koje se ogleda u pronalaženju grešaka napravljenih i od strane profesora i od strane učenika koji odgovaraju itd.
Adela Subašić-Kopić: Prvenstveno treba da posjeduje kompentencije sukladno radnom mjestu koje obavlja, zatim spremnost za napredovanje, nove nastavne metode i što je najvažnije da voli svoj posao i želi da ima što bolje rezultate u radu.
3. Postoji li sistemski pristup razmjeni ideja i iskustava i kako ocjenjujete saradnju i razmjenu ideja sa kolegicama i kolegama u državi?
Haris Hamzić: Ovaj metod je 2016. proglašen za najinovativniji u kategoriji srednjih škola u BH, a ispred COI Step by Step koji od 2016. dodijeljuju godišnju nagradu za najinovativnije nastavnike u BH. Od tada sam član zajednice inovativnih nastavnika BH gdje imam priliku da razmijenim iskustva, ideje, sa nastavnicima širom BH.
Elma Jusić: Saradnja u korištenju sistema digitkoina koja se ogleda u razmjeni koina između predmeta (ako učeniku fali koina iz hemije, a drugi učenik ima koine iz matematike, mogu zamjeniti te konie itd). Na Aktivu hemije Kantona Sarajevo prof, Haris i ja smo održali predavanje o Digitkoinima koje izazvalo veliko interesovanje pri čemu je došlo do još veće saradnje između koleginica/kolega.
Adela Subašić-Kopić: Na nekoj redovnoj razini ne postoji takvo nešto. Postoje radionice i seminari koje organizuje kantonalno ministarstvo obrazovanja, redovni aktivi nastavnika iz pojedinih nastavnih predmeta i slično. Ideje sa kolegicama i kolegama iz drugih dijelova BiH uglavnom razmjenjujemo samostalnim angažmanom. Napomenula bih da postoje čak i redovni seminari za nastavnike i profesore ali od nekih drugih organizacija na koje se možemo prijaviti i naravno platiti vlastitim novcem. Ovdje bih kazala da naša škola njeguje saradnju sa drugim školama u vidu razmjene pozitivnih praksi kako u BiH tako i u susjednoj nam Srbiji i Hrvatskoj.
4. Šta vam je najveći izazov tokom online nastave i kako ocjenjujete DIGITCOIN u novim okolnostima?
Haris Hamzić: Digitcoin u okviru definisanih kriterija nudi mogućnost učenicima da osvoje digitcoin radeći kvizove, istraživanja itd, tako da se ovaj metod sjajno uklapa u online nastavu. Do sada smo digitcoine dijelili fizički, no sada je to nemoguće, tako da u bliskoj budućnosti razmišljamo o digitalizaciji koja bi sigurno unaprijedila ovaj metod.
Elma Jusić: Najveći izazov je svakako ocjenjivanje. Digitcoini (atomkoini) mi itekako pomažu. Učenicima stalno dajem zadaću kako ne bi izgubili radne navike, i na taj način ih nagrađujem koinima. Također rada eksperimente kod kuće (naravno one koje mogu) i prijatno sam iznenađena njihovom kreativnošću.Djeca su jako kreativna i imaju raznih ideja samo ih treba malo potaći i upravo za to mi pomažu digitkoni(atomkoini).
Adela Subašić-Kopić: Najveći izazov mi definitivno predstavlja nedostatak vremena privatnog jer znate kada naviknete da imate određene rezultate u znanju, a spriječeni ste za određene nastavne metode onda se morate duplo više truditi da to na druge načine nadoknadite. Izazov mi je također animirati one učenike koji inače slabije učestvuju u nastavi (prije bi naprimjer znala sjesti kod tog učenika u klupu dok radi zadatak pa ga pohvaliti uputiti i dodatno objasniti, pitati nešto a moje lice da govori da je uredu ako pogriješi isl. Spriječena sam njegovati timski rad u punom smislu, izvođenje eksperimenata i njihovo oduševljenje reakcijom (radili smo i preko kamere i vjerujte da nije isto). I najvažnije ne mogu ih sve istovremeno gledati i te mikroizraze na licu čitati. DC je ostao u upotrebi i tokom online nastavi i sada je usudiću se kazati još važniji nego prije, istini za volju za mene je mnogo više posla, ali osjećaj zadovoljstva postignutim rezultatima je dovoljna satisfakcija da budem istrajna. Ovdje DC dodjeljujem virtualno (u tabelu) gdje vodim evidenciju i kojoj učenici imaju pristup.
5. Možete li konkretnim brojkama i statistikama opravdati korisnost i nivo motivacije učenica i učenika putem DIGITCOIN-a na vašem predmetu edukacije?
Haris Hamzić: Dosadašnje iskustvo nam govori da su djeca mnogo aktivnija, smanjen je broj negativnih ocjena. U slučaju da i dobiju lošu ocjenu digitcoin im nudi mogućnost da ponove test i sl. U brojkama to izgleda ovako: u prosjeku, svaki učenik uradi 300 zadataka, a izostanci smanjeni prosječno 15 po učeniku.
Elma Jusić: Konkretno mogu navesti primjer srednje ocjene na kraju polugodišta odnosno kraju školske godine: prije korištenja koina srednja ocjena je bila 2,5, dok je sa korištenjem koina srednja ocjena 3,5.
Adela Subašić-Kopić: Analizom uspjeha prije uvođenja DC i poslije se može utvrditi da je uspjeh veći kod upotrebe DC, ali što je još važnije veći je angažman učenika, više samostalnog i istraživačkog rada. Već desetu godinu radim u školi i nikada mi nije bila praksa zadavanje obavezne domaće zadaće, uvijek sam imala metode kako da potaknem učenike za samostalni rad koji im je potreban za bolji uspjeh. Sa DC učenici znaju za naprimjer za mjesec dana uraditi u prosjeku 100 zadataka, u odnosu na nekadašnjih recimo 40. Također mnogo više rade eksperimente od lako pristupačnih materijala koje onda demonstriraju na nastavi.
Izvori:
- https://skolegijum.ba/tekst/index/1599/monetarna-politika-zubotehnicke-skole
- https://mon.ks.gov.ba/aktuelno/novosti/digitcoin-valuta-znanja
- http://szs.edu.ba/digitcoin-prvo-printano-izdanje/
- https://tech.co/news/problem-of-motivation-in-online-education-2013-01
